Grbljani su poznati kao dobri lovci i ribolovci. U julu prije 15 godina, Nikola Lazarević iz Bigove je ulovio morsku lisicu, tešku 350 kilograma, dužine 5,20 metara, što je rekord na našim prostorima, pa i šire na Jadranu, kada je u pitanju ova riba. Nikola je poznati ribolovac iz tog mjesta. Osim ovih rekordnih 350 kilograma, najteža tuna koju je ulovio bila je 104 kilograma, kernja 75, sabljarke od 30-60. O ostalom ulovu da i ne pričamo, to spada u grupu sitnijeg.

Vojo Gardašević je igračku karijeru gradio u Budućnosti, Sutjesci i Holandiji.U generaciji Budućnosti koja je 1965. igrala finale Kupa sa Dinamom bio je u tandemu sa Mišom Folićem i u tom periodu smatrani su medju najboljim bekovskim parovima u zemlji.
Trenersku karijeru napravio je uglavnom u inostranstvu i ostaje upamćen kao stručnjak, jedini iz Crne Gore,koji je bio na čelu tri reprezentacije:Iraka, Kenije i Sejšela.Ipak,trenersku životnu želju nije ostvario-da vodi Budućnost.

Baranka Karolina Ilić, poznata je naša planinarka. Njena noga popela se na nekoliko evropskih i svjetskih vrhova i tamo se zavijorila crnogorska zastava. Planirala je da sa Himalajima zaokruži, ionako bogatu karijeru. No, dosta toga joj je poremetilo planove. I da je bilo sredstava taj poduhvat bi se odložio, zbog situacije sa koronom.
Karolina Ilić nije samo poznata u svijetu planinarstva. Dolaskom iz Francuske u Crnu Goru radi kao turistički vodič. Očekivala je i da će nešto zaraditi ove sezone za put na Himalaje. Zasad su to samo planovi(želje). Razgovor ovom prilikom je sa Karolinom, turističkim vodičem. Imala je dosta vremena, nažalost, da o ovome naširoko priča. Na neki način je ona naš ambasador. Ljepote Crne Gore približava, posredno, svijetu.

U selu Jugovići u nikšićkoj Župi biće uskoro otvoren Muzej gusala, prvi takve vrste na prostoru bivše Jugolslavije u kome će se naći postavke najboljih guslara:Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i eksponati narodnih instrumenata i nošnje. Biće to zadužbina Milana Filipovića, koji se punih šest decenija druži sa guslama pronoseći širom svijeta njihovu i slavu crnogorske tradicije.Korona je unogome usporila ove poslove, ali,ako ne bude neočekivanoga najkasnije do kraja godine u selu Jugovići biće opet na okupu svi Jugovići. Radovi na objektima su privedeni kraju, gotovo 95 odsto su završeni,finansijska konstrukcija, biće zatvorena sa jednim humanitarnim koncertom.Onoga dana kada se Muzej otvori sve će biti predato državi Crnoj Gori na upravljanje, kaže Milan Filipović.

Normalnome ne treba upozorenje, ostalima džaba, poručuje Mifto Coković je iz Bijelog Polja, koji je u Herceg-Novi došao 1956. godine. Radio je u Prvoborcu, neko vrijeme "živio" u hotelu Boka i emotivno je vezan, posebno za taj dio grada. I odlaskom u penziju, želio je da nastavi porodičnu tradiciju i da se oduži Herceg-Novom i hotelu Boka, time što skoro 20 godina održava fontanu, koja je u sklopu svojevremeno prostora, koji je bio botanička bašta, sa preko 200 različitih vrsta. Snaga popušta, želje je još u izobilju. Sada kada je napunio 84-u razmišlja što će biti sa ovim prostorom, kada ne bude mogao dolaziti.

Dragan Perunović je jedno od velikih imena titogradskog boksa. U sastavu Budućnosti bio je 20 godina, svojevremeno reprezentativac Jugoslavije. Upamćen je kao veliki borac, zbog čega je imao nadimak- fajter. Povreda oko spriječila ga je da karijera bude potpuna. Član je ekipe Budućnosti koja je 1974. postala prvak Jugoslavije, tada jedne od najjačih evropskih liga.

Fudbalski klub Liverpul ima brojne navijače i van Engleske. Šestostruki prvak Evrope o njima vodi računa što potvrdjuje i primjer Podgoričanina Branka Vukoslavovića. U znak priznanja za sve što je uradio za ovaj Klub pločica sa njegovim imenom nalazi se odnedavno na novoj tribini stadiona "Enfild".

Popularna "buba-mara",(kožna fudbalska lopta), ne proizvodi se odavno. Stare zalihe su na izdisaju,a kada se neka pocijepa, adresa je Eno Lukačević iz Podgorice. Zanat je naslijedio od oca Gana. Po svoj prilici, kada Eno zakrpi posljednju loptu, biće stavljena tačka na porodičnu tradiciju. I da nije ljubitelj sporta , upamtio bi nazive mnogih klubova , jer su im u radnju dolazili iz svih krajeva, pa i iz velikana jugoslovenskog fudbala , splitskog Hajduka.

7.decembra 2006. godine, boravio sam u kući Jovana-Joza Pejovića u Petrovcu i ugovorio za ponedjeljak(11.12.) snimanje TV emisje "Sportski veterani". Srce je na žalost izdržalo samo još tri dana i ostale su zabilješke kao priprema za tu(nerealizovanu) emisiju.
No, takav as, trostruki pojedinačni i ekipni šampion Jugoslavije zaslužuje da se i 14 godina kasnije to objavi.

Priča rukometašice Milanke Šćepanović, sastoji se iz tri segmenta, to jest tri ljubavi. Prva je prema rukometu, zatim Klubu Budućnosti u kome je provela 14 godina i gradu Titogradu (Podgorici). U Osnovnoj školi ,,Makim Gorki" čas fizičkog bio joj je da pokaže kako kaže "nestašluk". Dobro pamti, i zahvalna mu je, prvog nastavnika Sveta Pulevića. Milanka Šćepanović je bila nosilac Titove štafete i Olimpijskog plamena ZOI 1984. godine u Sarajevu.

Vrata Urgentnog centra KBC Podgorice ne zatvaraju se ni minut u toku 24 sata. Veliki je broj gradjana koji dolazi, ponekad i zbog sitnice, a bude i najtežih slučajeva. Treba ih sve zbrinuti, svakome pružiti pomoć. Bude i nerazumijevanja pacijenata ili njihovih porodica, ali treba i to razumjeti..
Nermin Abdić je direktor ove jedinice KBC. Uvijek ljubazan, uvijek na radnom mjestu vremenski i više od onoga što je predvidjeno. I kad ima slobodno vrijeme na oba mobilna je pozivan kao da radi na nekoj telefonskoj centrali.

Obilježavanje Dana mladosti 25.maja povodom rođendana Josipa broza Tita, doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije, za njegovog života, do 1980.godine predstavljao je jedinstven i neponovljiv događaj za mlade tog vremena .Nošenje štafete kroz Jugoslaviju koje je trajalo oko mjesec i po dana i predaja štafete mladosti Titu na stadionu JNA U Beogradu bila je velika čast za svakog učesnika, omladinca i omladinku.Posebna čast odnosno privilegija pripadala je poslednjem nosiocu štafete koji je Titu štafetnu palicu predavao na završnoj svečanosti, na kojoj su pored Tita prisustvovali najviši državni i omladinski rukovodioci tadašnje Jugoslavije.
Te 1975. štafetu je predala , tadašnja titogradjanka ,studenkinja Vjera Begović, a učesnica sleta bila je i Anka Barović Stojković, tada učenica trećeg razreda podgoričke, odnosno titogradske gimnazije „Slobodan Škerović".

Na crnogorskim terenima ili u dvoranama,kada igraju fudbaleri i košarkaši Mornara iz Bara na navijačkom mjestu i sa svim rekvizitima  je  Svetislav- Śaro  Marković. Imao je često i neprijatnosti,ali sve ih je manje,pošto su ga takvog,gotovo svi prihvatili. Jednom je na sudu dobio spor sa trenerom.Ljubav prema Klubu najbolje je iskazao kada je napustio bratovu svadbu da navija za Mornar.

Amina Trle, rođena 1996. godine. Ne pamti „ono" vrijeme , vrijeme partizana, fašista, ni Tita, niti vrijeme pionira, štafeta, komunista. Sama je šila pionirsku plavu kapicu s crvenom petokrakom i crvenu maramu, dan prije sporne mise za Blajburg koja je ustalasala glavni grad BiH.