"Ne bi se moglo reći da je novinarka Tamara Nikčević nepoznata političkoj javnosti, ali je ovih dana u žižu dospjela više nego ikada ranije. To je bio povod za razgovor sa Mijatom Lakićevićem, za Novi magazin."
''Nikada, sa izuzecima par časnih ambasadora i bivših ministara, crnogorska istina nije predočena sagovornicima iz zemalja EU i NATO. Zato imamo zastrašujuću situaciju da u Evropi vlada gotovo potpuno nepoznavanje naših specifičnih unutrašnjih prilika, pogrešna predstava o međudržavnim odnosima između Srbije i Crne Gore, nepoznavanje prave prirode protestnih litija, nepoznavanje suštine same SPC kao političke i zločinačke, a ne benigne religijske organizacije''
Gorostas u košarci i životu, koji uvijek i svuda slavi i promoviše svoj rodni kraj, stotinama zemljaka našao se i pomogao i u volji i u nevolji, nesebično darujući svoje vrijeme, autoritet, konekcije, finansije, ugled... da bi pomogao koliko je to najviše moguće. Jedan od najvećih Zećana, kako po fizičkim odlikama (210 sm), tako i po ljudskosti, proslavljeni košarkaški centar Žarko Knežević (rođen 17. jula 1947. godine u Mojanovićima) umro je u Beogradu u svojoj 74 godini.
Prije nekoliko dana umro je Gojko Radunović, veliko boksersko ime na ovim prostorima. Bio je sedam puta prvak Crne Gore, kao trener sa ekipom Budućnosti osvojio je državnu titulu 1973/74. godine, bio je selektor Jugoslavije. Dobitnik je najvećeg priznanja Bokserskog saveza Jugoslavije i SOFK Jugoslavije. Za sebe je govorio "Dao sam boksu koliko sam mogao, ali on je meni dao više". Nije često bio u medijima od kada se penzionisao, izbjegavao je. Ovaj novinar je bio poštedjen toga. Komunikacija je bila na visokom nivou. Iz dokumentacije koju sam sačuvao, saznaćete kakav je Gojko Radunović bio kao takmičar, trener i čovjek.
Crna Gora je, čak i u državi Nemanjića, imala svoju individualnost koja je prerasla u samostalnost prvih godina nakon propasti srpskog carstva, kada Balšići obnavljaju crnogorsku državu, na temeljima dukljanske tradicije i crkve. „Prosvjetni rad”, taj šezdesetpetogodišnjak, prepoznatljivo je štivo kod svih prosvjetnih radnika Crne Gore. Nadležni državni organ treba da za odobrene projekte traži rezultate, da se ne bi desilo kao sa kapitalnim projektom Crnogorske enciklopedije, koja je finansirana decenijama preko Leksikografskog zavoda Crne Gore (nekadašnjeg), CANU i DANU, a da se nije stiglo dalje od abecedara i da za to niko nije snosio odgovornost. Mladi kadrovi stasavaju, poštuju svoju državu, imaju znanja i treba im ukazati povjerenje da se dokažu
Reformu ne smijemo smatrati završenom samo zato što je prošlo skoro 10 godina od njenog početka. PISA, kao najveće međunarodno istraživanje kvaliteta obrazovanja, pruža nam detaljnu sliku o nama i dobro je ako se bez žmurenja pogledamo u tom ogledalu. Zamislite, kako izgleda kolokvijum ili ispit za 500 studenata i više kod jednog profesora ili asistenta? Ugled nastavničke profesije je drastično opao i moramo naporno raditi ako želimo da buduće nastavnike regrutujemo iz grupa najboljih srednjoškolaca, a ne kao do sada. Sve dok ne budemo izdvajali makar 6% BDP za obrazovanje, nemojmo očekivati da ono bude bolje. Bez kvalitetnog, strateški planiranog i dobrog obrazovanja, povezanog sa tržištem rada ne može biti ni dobra ekonomija ni bogato društvo. Realno, ograničenje bržem razvoju Univerziteta „Mediteran” je u tome što nema svoju zgradu u Podgorici
Čojstvo kao branjenje drugoga od sebe i danas je aktuelno u Crnoj Gori. Matica crnogorska se temelji na vrijednosti etičkog nasljeđa, poetskoj vrijednosti crnogorskog jezika, na svijesti koja će oslobađati čovjeka i koja neće ugrožavati nikoga. To je suština crnogorske kulture. Onaj koji Crnu Goru tretira kao tuđu teritoriju nanosi veliko zlo i onome u ime koga nas tako tretira. Prosvjetni radnici moraju vaspitati i obrazovati generacije đaka do stepena da oni mogu biti kreativni u svojim oblastima i time ne dati ovom prostoru da zaostaje, da bude bilo čija provincija.Mi smo jedini narod đe se između narodnog i književnog jezika može staviti znak jednakosti. Vrijednosti crnogorske kulture i istorije mnogo su veće od onoga što se daje učenicima. Ovđe ne treba više da žive tuđi interesi kao naše zablude
Grbljani su poznati kao dobri lovci i ribolovci. U julu prije 15 godina, Nikola Lazarević iz Bigove je ulovio morsku lisicu, tešku 350 kilograma, dužine 5,20 metara, što je rekord na našim prostorima, pa i šire na Jadranu, kada je u pitanju ova riba. Nikola je poznati ribolovac iz tog mjesta. Osim ovih rekordnih 350 kilograma, najteža tuna koju je ulovio bila je 104 kilograma, kernja 75, sabljarke od 30-60. O ostalom ulovu da i ne pričamo, to spada u grupu sitnijeg.
Vojo Gardašević je igračku karijeru gradio u Budućnosti, Sutjesci i Holandiji.U generaciji Budućnosti koja je 1965. igrala finale Kupa sa Dinamom bio je u tandemu sa Mišom Folićem i u tom periodu smatrani su medju najboljim bekovskim parovima u zemlji.
Trenersku karijeru napravio je uglavnom u inostranstvu i ostaje upamćen kao stručnjak, jedini iz Crne Gore,koji je bio na čelu tri reprezentacije:Iraka, Kenije i Sejšela.Ipak,trenersku životnu želju nije ostvario-da vodi Budućnost.
Baranka Karolina Ilić, poznata je naša planinarka. Njena noga popela se na nekoliko evropskih i svjetskih vrhova i tamo se zavijorila crnogorska zastava. Planirala je da sa Himalajima zaokruži, ionako bogatu karijeru. No, dosta toga joj je poremetilo planove. I da je bilo sredstava taj poduhvat bi se odložio, zbog situacije sa koronom.
Karolina Ilić nije samo poznata u svijetu planinarstva. Dolaskom iz Francuske u Crnu Goru radi kao turistički vodič. Očekivala je i da će nešto zaraditi ove sezone za put na Himalaje. Zasad su to samo planovi(želje). Razgovor ovom prilikom je sa Karolinom, turističkim vodičem. Imala je dosta vremena, nažalost, da o ovome naširoko priča. Na neki način je ona naš ambasador. Ljepote Crne Gore približava, posredno, svijetu.
U selu Jugovići u nikšićkoj Župi biće uskoro otvoren Muzej gusala, prvi takve vrste na prostoru bivše Jugolslavije u kome će se naći postavke najboljih guslara:Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i eksponati narodnih instrumenata i nošnje. Biće to zadužbina Milana Filipovića, koji se punih šest decenija druži sa guslama pronoseći širom svijeta njihovu i slavu crnogorske tradicije.Korona je unogome usporila ove poslove, ali,ako ne bude neočekivanoga najkasnije do kraja godine u selu Jugovići biće opet na okupu svi Jugovići. Radovi na objektima su privedeni kraju, gotovo 95 odsto su završeni,finansijska konstrukcija, biće zatvorena sa jednim humanitarnim koncertom.Onoga dana kada se Muzej otvori sve će biti predato državi Crnoj Gori na upravljanje, kaže Milan Filipović.
Normalnome ne treba upozorenje, ostalima džaba, poručuje Mifto Coković je iz Bijelog Polja, koji je u Herceg-Novi došao 1956. godine. Radio je u Prvoborcu, neko vrijeme "živio" u hotelu Boka i emotivno je vezan, posebno za taj dio grada. I odlaskom u penziju, želio je da nastavi porodičnu tradiciju i da se oduži Herceg-Novom i hotelu Boka, time što skoro 20 godina održava fontanu, koja je u sklopu svojevremeno prostora, koji je bio botanička bašta, sa preko 200 različitih vrsta. Snaga popušta, želje je još u izobilju. Sada kada je napunio 84-u razmišlja što će biti sa ovim prostorom, kada ne bude mogao dolaziti.
