„Sve srećne države liče jedna na drugu, svaka nesrećna država, nesrećna je na svoj način.“ Da malo iskoristimo Tolstoja i njegov čuveni početak romana Ana Karenjina. S tim što ćemo, za potrebe ovog teksta, umjesto porodice, kako kaže Tolstoj, reći države. Ova se, nesumnjiva istina i te kako tiče Crne Gore, države za koju se teško može reći da je srećna.

Zna se da srećnim državama upravljaju mudri ljudi, bezrezervno im privrženi. A mudrost podrazumijeva spoj bogatog znanja i iskustva, dubokoumnog promišljanja, poštovanja etičkih normi i principa, moralnog ponašanja i ophođenja, ispravnih i tačnih procjena, svjetonazora zagledanog u budućnost jednako kao u sadašnjost Dok svaku nesrećnu državu vode oni prije svega zainteresovani za ostvarenje svojih  ličnih interesa i partitokratski način upravljanja. Crna Gora nije srećna država jer je vode oni koji, uz sve kazano, izvršavaju i zadatke njenih neprijatelja, onih spolja i ovih iznutra. Time je njena muka višestruko veća. Potvrđujući istinu izrečenu na početlu ovog teksta, da  je svaka nesrećna država nesrećna na svoj način.

No, uprkos svemu, značajan dio njene vlasti smatra da  je mudro vodi samo zato što ne misle svojom, već glavom svojih naredbodavaca. A misliti tuđom glavom nikada nije bio primjer nečije mudrosti. Previđaju aktuelni vlastodršci poznatu izreku o mudrosti: „Najveća je mudrost čuvati sebe od vlastititih slabosti.“ Uvjereni u sopstvenu mudrost koju ne posjeduju, guraju državu u civilizacijski sunovrat. Zbog nedostatka mudrih državnika koji  strateški promišljaju i djeluju, državnika visokih etičkih dometa, iskreno brižnih za  sudbinu svoje države i njenih građana, Crna Gora mora biti nesrećna država. Koja muku muči da ostane u životu. I to će trajati sve dok na njenom čelu ne dođu ljudi čija je mudrost istinska. Ljudi ozbiljni i odgovorni, okrenuti isključivo borbi za njen prosperitet i što ugodniji život njenih građana. Čija je ljubav prema svojoj državi neupitna. Vlast kakvu, ponoviću i ovaj put, Crna Gora od početka prošlog vijeka, do dana današnjeg nije imala. Upravo zbog toga što je više mislila tuđom, nego svojom glavom. Zbog čega se njena borba za goli opstanak prenosi s generacije na generaciju.

Do tada, do dobijanja odgovorne vlasti koja će Crnu Goru učiniti naprednom državom, nagledaćemo se svakakvih čuda i doživjeti mnogo toga neprimjerenog za standarde uspješnih, demokratskih država.