Dobro jutro! Pogledah jutros dva inserta iz emisije u kojoj su se suočili Koprivica i Adžić i u kojoj se obnovili međusobne optužbe za saradnju sa organizovanim kriminalom. Još od “Ljudi za XXI vijek” gledamo konstantnu ljubav-mržnju-ljubav-mržnju između Ure i Demokrata. Što nam to govori o crnogorskoj političkoj klasi?

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Momo Koprivica ne voli Dritana

Ne gledam televiziju, ali zahvaljujući dobrim ljudima poput Vojvode Momčila sa Tvitera, zakačim poneku interesantnu političku emisiju koju poslije pogledam na internetu. Tako sam zahvaljujući stanovitom Momčilu vidio da se gospodin Momo Koprivica, potpredśednik vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju, vrlo dobro izbirikao. Gospodin Filip Adžić jeste laka meta, i zato je dobra prilika za vježbanje političkim protivnicima. Sinoć ga je gospodin Koprivica nokautirao u emisiji i to, kako reče pomenuti Momčilo, uz jedan ležeran stil.

To je manje važno od onoga zašto sam stvarno smatrao da jučerašnjem tv okršaju između Adžića i Koprivice treba posvetiti cijelu jednu kolumnu:

Ovaj okršaj je dio sage o odnosima dvije mlade crnogorske partije. Partije okupljene oko dva mlada lidera, koji su imali istorijsku šansu da promjene političku zbilju u Crnoj Gori. Koji su nakon dugogodišnjeg opozicionog rada tu istu šansu prokockali. Gospodin Bečić i gospodin Abazović su stasavali i odrastali pred očima cjelokupne crnogorske javnosti. Pratimo ih evo već 15 i više godina na javnoj političkoj sceni. Obojica su još kao tek svršeni studenti postali popularni i voljeni u Crnoj Gori. Da bi došli do pozicija najmoćnijih ljudi u zemlji i tu podršku i ljubav naroda izgubili u korist Spajića i Milatovića.

Ura i Demorkate ulaze u koaliciju 2018. godine pod sloganom “Ljudi za 21. vijek”. Lijepa simbolika. Srbin i Albanac pomireni ispod crnogorske zastave. I onda raskid. Javno veoma tih, ali ispod vode udaraju jedni u druge kao vaterpolisti. Sukob tinja neko vrijeme i onda eksplodira nakon pada vlade Abazović-Krivokapić i dogovora o manjinskoj vladi Abazovića sa DPS-om. Tada su takođe smijenili Aleksu Bečića sa mjesta predśednika skupštine.

Tada kreće salva međusobnih optužbi. Ostrašćena saopštenja. Jedni drugima prijete snimcima. Jedni druge optužuju da sarađuju sa sukobljenim narko-kriminalnim klanovima. Sjećate se lutke Iznoguda Dritana na protestima. Haos.

I onda opet pomirenje. Nakon pada Dritanove vlade, za čiju su smjenu glasale Demokrate, dvije partije se opet ujedinjuju u koaliciju “Hrabro se broji” i jedni o drugima opet govore sve najljepše. Poslije manje od godinu dana.

Nakon izbora se opet dijele. Jedni idu u vladu sa Spajićem. Druge Spajić ne pušta. Razvod djeluje civilizovano sve do prije par dana. Sinoć, ovim okršajem između gospode Adžića i Koprivice, kao da opet ulazimo u fazu zahlađenja odnosa između dvije partije. Gospodin Koprivica je sinoć iznio ozbiljne sumnje u integritet nekih ministara bivše vlade i optužio ih za korupciju. Nije konkretno pominjao imena, ali je jasno označio gospodina Adžića i Uru komandno odgovornim.

Fenomen odnosa ove dvije partije nam govori koliko politička i interesi čine principe i ideologije krhkima u Crnoj Gori. Dok se partije svađaju i mire, društvo ostaje polarizovano. Ljudi ne govore među sobom. Prijatelji i rođaci se krve, dok se ovi pred kamerama svade, a kad se kamere izgase idu i po kafana zajedno troše plate koje primaju od istih tih građana koje svađaju i mire po potrebi.

Toliko za danas i za ovu neđelju. Džuma mubarek i Šabat šalom. Čitamo se ponovo u poneđeljak.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)