Opomenuše me pojedini prijatelji da meni ne priliči način pisanja iz prethodne kolumne „Smrdousti Milanče“, neki drugi, opet, dadoše mi punu podršku. Ono što želim reći na sve to je da čovjek mora biti spreman i naredan da po nešto žrtvuje i na uštrb integriteta sopstvene ličnosti da bi dao makar majušni doprinos u borbi za spas svoje države od onih namjernih da je uruše. Ima takvih primjera podosta među današnjim crnogorskim patriotima što, čini mi se, predstavlja najviši stepen ispoljavanja rodoljublja u mirnodopsko vrijeme, kada je opstanak države ozbiljno ugrožen! I kada, svi oni,  o sebi samima jedostavno i ne razmišljaju. Slično onom jurišanju na bunkere u ratnim uslovima!

Zato ne bih baš mogao prihvatiti mišljenje da se sve može i treba, saopštiti na odmjeren i uljudan način ma koliko, na principijelnoj ravni, bio s tim saglasan, zbog svojih stavova, intelektualno-etičkih i estetskih kriterijuma po pitanju javno izgovorene riječi. Jer ponekad je gotovo nemoguće ostati taktičan i umjeren, pogotovo pred  otvorenom izdajom od strane onih čija je dužnost da brane interese ove države. Pred tolikim mnoštvom kolosalnih uvreda i nipodaštavanja na račun Crne Gore i njenog većinskog naroda. Pred, do gađenja odvratnom snishodljivošću domačih slugendi u kontaktima sa svojim naredbodavcima iz Beograda, sa kojima veoma predano i strastveno ruše sopstvenu državu.

Zato bih rekao da su, ipak, u pravu oni koji smatraju da treba što češće i žešće reagovati na način koji oni jedino razumiju i koji ih ćera da od toga štrecnu.

Dakle, još jedan smrdousti ne prestaje da provocira Crnogorce i ponižava Crnu Goru. Za nečasno djelovanje zaduženi Manda „bije iz svih oružja“ kako bi unio što više nemira među ovim napaćenim narodom. Ovaj ostrašćeni protivnik svega građanskog i pristojnog, civilizovanog i naprednog u kontinuitetu nastavlja s teškim uvredama upućenim nama, Crnogorcima.

Koliko bezobrazluka, mržnje, osvetoljubivosti, izražene potrebe za izazivanjem smutnje i razdora, sklonosti vrijeđanju i čega sve ne, izbija iz njegovih usta, prosto je nevjerovatno. Smrdousti Manda, nam to redovno priređuje, vjerovatno i iz raznoraznih kompleksa koji ga muče i čine takvim kakav jeste.

I umjesto da kao jedan od glavnih vinovnika državnog udara iz 2016. godine, zajedno sa svim svojim kompanjonima, okajava svoje grijehe tamo đe treba, njemu se, o tempora, o mores, pružila prilika da se sveti onima koji su ga tada spriječili u njegovoj, za Crnu Goru, pogibeljnoj namjeri. Bahati Manda (a bahat je i tobože smion samo onda kada se osjeti bezbjednim) vodi neprijateljsku politiku prema Crnoj Gori, uvijek palanački ratoboran prema svojim neistomišljenicima, pogotovu onima iz prethodne vlasti. Kojima je, i to je istina, pokazao i dokazao koliko je njihov režim bio mlak i s manjkom odvažnosti, čak i prema osuđenim državnim neprijateljima kao što su on i njegovi pajtaši. Zato, kivni im Manda, jednog po jednog visokog funkcionera tog režima smješta tamo đe je on trebao da bude da su oni bili državnički odgovorni i mudri. Da jesu, spasili bi državu današnjeg Mandinog terora.

Vrijeđaj, provociraj smrdousti Manda, udaraj po dičnom crnogorskom narodu i našem ponosu, Prijestonom gradu. No, nikako ne smetni s uma „da ničija nije gorjela do zore!“ Da nije daleko dan kada će sva nepočinstva tvoja i tebi sličnih, prema ovoj namučenoj zemlji, u kojoj je na snazi „moralni raspust“ u produženom trajanju, doći na naplatu!