Činjenica je da bi u budućim sukobima najgore prošli najsiromašniji, koji će svoju djecu davati kao topovsko meso – kao i uvijek – dok će elite nastojati sačuvati i potomstvo, i ugled, i moć

Predsjednik Skupštine se "bori za ukidanje Crne Gore kao što su to uradili njegovi ideološki preci 1918. godine", kaže Dragutin Papović

Organi srbijanske (srpske) vlasti su konstantno progonili pripadnike zelenaškog ustaničkog i dijelom komunističkog ustaničkog pokreta, naročito su se okomili na one koji su se oružanim putem borili za restauraciju (obnovu, vasopstavu) Crne Gore, njene državnosti, nezavisnosti i slobode. Crnogorski ustanici, slobodari, zelenaši bili su na udaru okupacionog i osvajačkog velikosrpskog režima i njegovih represivnih snaga koje su se genocidno ponašale prema Crnogorcima sa ciljem potpunog uništenja Crne Gore i njenog državnog bića.

Antifašisti Boke Kotorske posjetili su "Plavu grobnicu" u Medovi, u Albaniji. Brojni Novljani Kotorani i Tivćani posjetom tom stradalištu,podsjetili su na hrabre dobrovoljce koji su zauvijek zaronili u plave dubine Medovske luke.

A strateški, da li bi bilo pravedno da i srpski jezik uđe u crnogorski ustav? Da, bilo bi pravedno. Ali kada? Možda tek onda kada je osigurana državna budućnost Crne Gore, onda kada Crna Gora bude ušla u Evropsku uniju, onda kada se vlada u Beogradu bude oslobodila od plana srbijanske najezde na Crnu Goru i onda kada Srpska pravoslavna crkva bude zamoljena da obustavi krvavo blagosiljanje isukanih mačeva na crnogorski narod. Prije toga bi popuštanje pred velikosrpskim nacionalistima bilo rizično

Klub poslanika Bošnjačke stranke (BS) predao je sredinom septembra u skupštinsku proceduru Predlog rezolucije o genocidu u Šahovićima, a još nije poznato kada će poslanici raspravljati o tome.

Zastava preteče noć zahvaljujući čuvarima i vijori se ponosno kao i uvijek, uz nadu da će se pred očima nalogodavcima i izvršiocima vandalskog čina vijoriti kada im bude najteže, da se priśete kada udariše na istinsku svoju svetinju.

Ako vas je ovo kolo podsjetilo na sličnost sa ''krvavim kolom'' četnika koji su igrali oko ubijenih tijela partizana u selu Tušupi na Podinama, jasno je koliko duboko ukorijenjenost mržnje i težnje ka glorifikaciji zločina mogu da prežive kroz generacije. Takvi prizori ne predstavljaju samo prošlost, već upozoravaju na opasnost od ponavljanja monstruoznih ideologija i nasilja u sadašnjosti i budućnosti.