Ukoliko se odluči za prvu opciju i strkne u zemlju (od milja prozvanu) Krnjaču - na osnovu tamošnje ''znamenite stime'' i poznatoga neodgojenoga, punanoga mržnje načina ''oslovljavanja'' pripadnika njegovoga naroda - Dritan će tačno shvatiti da im je zapravo cijelo vrijeme bio samo: obična Kanavaca!

Šekularac je govorio i o interesovanju za svoju knjigu, ali i o njenom značaju u dva različita doba u kojima se pitanje crnogorske državnosti dovodilo u pitanje.

Mitropolit Petar I sebe je u narodnosnom smislu smatrao Crnogorcem, nikad se nije izjasnio kao Srbin, osim u jednom pismu koje je objavljeno u Beogradu, a originalni rukopis tog pisma naravno ne postoji, dakle izjašnjavao se kao Srbin samo u velikosrpskim falsifikatima

Krsto Zrnov im je, dakle, sugerisao da kad se vrate u Kraljevinu SHS, da više ne stradaju, nego da čuvaju sebe i svoje porodice od pogroma vlasti. Nije ih ubjeđivao da vode oružanu borbu, već je humano govorio sa ciljem da budu spašeni, da više ne trpe torture. Oni su kad su se vratli bili ponižavani, hapšeni i vrijeđani. Krsto nije to dozvolio sebi, već je otišao daleko od mučeničke Crne Gore u Argentinu i tamo živio u egzilu (1922-1929)

Popović je nastojao da prikaže činjenički i argumentovano savezničkoj javnosti, nečasnu ulogu i urotu protiv Crne Gore ageneta i plaćenika srpske Vlade na čelu sa Nikolom Pašićem i paževa dvora Karađorđevića

Italijanske vlasti su zbog protivljenja rasturanju crnogorske legije u Italiji uhapsile iz političkih razloga Krsta Zrnova Popovića i grupu njegovih saradnika zatvorile ih u Gaeti. Uprkos hapšenju, on je nastavio da i dalje propagira crnogorsku stvar.

Na kraju da napomenem, poslije decenija uraganske propagande protiv Albanaca, velika većina Kuča, Vasojevića, Moračana, Ceklinjana... krije da ta plemena imaju albansko porijeklo, što njihovi stari do prije 50-60 godina uopšte nijesu krili.

Članak Stojana Novakovića je klasični velikosrpski članak, Novaković i Dubrovčane smatra za Srbe i fantazira o srpstvu Dubrovnika. Članak je objavljen u časopisu Srpsko nasljeđe pod naslovom ''UJEDINJUJMO, ujedinjujmo srca naša'', u broju br 3, u martu 1998. godine.

Godine 1918. Crna Gora je bila izdana i prodana od strane brojnih svojih političkih i vojnih predstavnika. U tanašnje vrijeme, od 1917., pa kasnije, a naročito od 1918. pa nadalje, egzemplar osobe koja je prednačila na putu državnog i nacionalnog vjerolomstva i renegatstva bio je srbijanski agent Andrija Radović.

Srbija je zemlja na čelu koje je srbonacista koji je izjavljivao da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 muslimana. Srbonacizam se u toj zemlji brižljivo uzgaja i njeguje. U skladu sa činjenicom da je na čelu Srbije srbonacista, istorijske istine u Srbiji koriguju najzatucaniji ljudi - kaluđeri, isti oni ljudi koji tvrde da je ženski rod nastao iz muškog rebra.

U pismu su Crnogorci iz Argentine naveli da je zvanična Srbija, na grozan način, oklevetala Crnu Goru, putem novca korumpirala jedan broj crnogorskih podanika i stavila ih tako u službu protiv Crne Gore i njene likvidacije kao države, te da srbijanska (srpska) vojska putem nasilja, odnosno, bajoneta nameće u Crnoj Gori novu vlast i vladu. Takođe, u tome protestu Crnogoraca iz Argentine ističe se da je u Crnoj Gori došao do izražaja, kako oni formulišu u tome aktu, ''zločinački rad nebraće Srbijanaca''.

PRILIKA DA VLAST DOKAŽE DA SS NIJE IZNAD DRŽAVE: Ukloniti svetosavski kontejner razdora sa Rumije Izvršna vlast na čelu sa kontroverzim Abazovićem ima jedinstvenu priliku da se iskupi makar za dio veleizdajničkih aktivnosti protiv Crne Gore i Crnogoraca time što će konačno ukloniti limeni kontejner zla sa Rumije. Kad bi bili upola ekspresni kao sa spomen-pločom u Morinju, kontejner bi već odavno bio rashodovan u staro gvožđe na nekom otpadu. Međutim, postoji opravdana bojazan da izdajnička vlast koja svetosavskoj sekti i duguje pobjedu na izborima, neće to učiniti.