Priredio: Vladimir Jovanović

Barjaktar Otaš Savin Medenica, te bratstvenici Medenice, početkom prošloga vijeka na Crkvini, kod Kolašina, podigoše hram Svetoga arhangela Mihaila, a u spomen svojega učešća u vojnoj pobjedi nad Osmanlijama 1877. u Morači.

Hram je u neđelju 11. septembra 1911. osveštao Kiril Mitrović, episkop zahumsko-raški Crnogorske pravoslavne crkve.

Crkvene utvari za taj hram darovao je mitropolit Mitrofan Ban, poglavar autokefalne Crkve.

Uz Medenice (Dožiće) i druge Moračane, učešće u boju 1877. uzeli su i Crnogorci iz drugih krajeva. Neposrednom odbranom Manastira Morača rukovodili su okružni načelnik Bašo Tokov Božović iz Pipera, te tadašnji iguman — upravo Mitrofan Ban, iz Grblja.

‘Mitropolit i glava PRAVOSLAVNE CRNOGORSKE CRKVE’ u Morači (1889)

Moračane su podržali trupama koje su predvodili vojvoda Miljan Vukov Vešović iz Vasojevića i senator Pero Jokašev Pejović iz Ceklina. Turski cilj, prodor preko Morače radi spajanja s garnizonom u Spužu, nije uspio. Njihov poraz je otvorio vrata oslobođenju Kolašina…

Bratstvenički hram Medenica na Crkvini teško je oštećen u zemljotresu, prema nekim podacima 1926. godine. Na tom mjestu su marta 1942. u borbi s četnicima, među ostalima, poginuli narodni heroji Bajo Sekulić, Budo Tomović, profesor Luka Simonović. Hram nije obnovljen. U novija vremena je na Crkvini podignut novi hram, koji nema nikakve sličnosti s autentičnim.

Kada je 1911. osvećena crkva Sv. arhangela Mihaila, na Crkvini je organizovan sabor. O tome je pisala crnogorska štampa. Uz taj izvještaj, objaviću i tri godine ranije objavljenu javnu blagodarnost porodice ktitora, barjaktara Otaša S. Medenice, a u povodu njegove sahrane u Kolašinu...

--------------------

OSVEĆENJE CRKVE

Iz Morače nas izvještavaju, da je u neđelju 11. ov. m. na svečan način osvećena novosagrađena crkva na Crkvini, koja je posvećena Svetom arhistratu Mihailu, a za uspomenu na pobjedu održanu nad Turcima u Morači 12. juna 1877. godine.

Podizanje ove crkve počeo je još 1901. god. sada pokojni OTAŠ SAVIN MEDENICA, barjaktar, a dovršilo je njegovo bratstvo.

Crkvene utvari darovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo g. mitropolit MITOFAN.

Baveći se u kanoničnoj vizitaciji Njegovo Preosveštenstvo g. episkop KIRIL u tim krajevima, došao je u neđelju 11. ov. m. u novosagrađenu crkvu: i uz asistenciju sedam sveštenika izvršio je osveštenje, a po svetoj liturđiji održao pomen borcima poginulim u ovom boju na Morači.

Po svršenom parastosu g. episkop je držao beśedu, u kojoj je odao pohvalu i priznanje poginulim borcima i bratstvu Medenica, koje je velikim trudom ovu crkvu podiglo.

Po izlasku iz crkve, bila je spremljena trpeza, prvo za goste, kojih je bilo oko 300 osoba iz Moračke i Vasojevićske oblasti, a zatim i za narod iz okoline, kojeg je bilo više od 500 osoba.

Za vrijeme objeda je prvu zdravicu podigao g. episkop za zdravlje, dug život i sretnu vladavinu Nj. V. Kralja Gospodara; drugu g. brigadir DRAGIŠA MEDENICA za zdravlje i dug život Nj. V. Kraljice Milene; treću g. komandir JOVO MEDENICA za zdravlje Njegovog Visokopreosveštenstva g. Mitropolita i palim borcima za održanu pobjedu nad vojskom Mehmed Ali Paše.

Najzad je g. episkopa i prisutne goste pozdravio u ime domaćina g. SAVO MEDENICA, oblasni sudija, našta se u ime gostiju bratstvu Medenica zahvalio g. SAVA DRAGOVIĆ, predśednik Oblasnog suda u Kolašinu.

Ova rijetka svečanost provedena je skromno, ali u najboljem redu.

------------

JAVNA BLAGODARNOST

Prilikom smrti i pogreba našeg nigda nezaboravljenog i zaslužnog strica, roditelja i đeda

† OTAŠA SAVINA MEDENICE, batalionskog barjaktara

koji poslije dužeg bolovanja u 83 god. starosti ispusti svoju vitešku dušu 8. septembra ove godine, na svojem imanju kod Kolašina.

Smatramo za najsvetiju dužnost izjaviti duboko priznanje i doživotnu blagodarnost Nj. Kr. V. Knjazu Gospodaru i Nj. V. Knjazu Mirku na telegrafskim saučešćima.

Ostajemo blagodarni i vječito zahvalni: Nj. Visokopreosvještenstvu Mitropolitu Mitrofanu, vojvodi Božu Petroviću, vojvodi Iliji Plamencu; ministrima: D-ru Lazaru Tomanoviću, brigadiru Mitru Martinoviću, vojvodi Lakiću Vojvodiću; predśedniku Državnoga Savjeta Lazaru Mijuškoviću; predśedniku Velikog Suda Labudu Gojniću, velikosudiji Ristu Popoviću; brigadirima: Janku Vukotiću, vojvodi Mihailu Vučiniću, Blažu Boškoviću, Veliši Lazoviću, Joku Adžiću i Milu Đuraškoviću; komandirima: serdaru Niku Kusovcu, Milutinu Vukotiću, Milutinu Nikoliću, Savi Kovačeviću, Jovanu Ružiću, Dragu Bakiću i Vulu Kneževiću; alaj-barjaktaru Zeku Mašanovu; predśedniku Oblasnog Suda Janku Drljeviću; hrabrom starini i pokojnikovom ratnom drugu Novaku Ramovu; kapetanu Zariji Vuksanoviću; Dr. Sekuli Drljeviću; potporučicima: Nikoli Ružiću, Miljanu Jakiću, Nikoli Deliću, Vojinu Ceroviću, Andriji, Luki i Milisavu Jaukovićima na telegrafskim saučešćima.

Neizmjerna hvala ministru vojnom general-ađutantu brigadiru Mitru Martinoviću, koji naredi da se pokojnik sahrani sa dostojnom počasnom vojničkom pratnjom; hvala narodnom poslaniku kapet. Boškoviću, koji sa dirljivim govorom nad pokojnikom iznese cio njegov trud, rad i zasluge i sa pokojnikom se tako divno oprosti.

Hvala srodnicima, prijateljima, kumovima i poznanicima iz svih krajeva, koji nam pismeno ili telegrafski ukazaše svoja saučešća.

Doživotna hvala našoj braći Rovčanima, Vasojevićima, građanstvu grada Kolašina, i našim plemenicima Moračanima, koji lično sa svojim glavarima prisustvovaše i pokojnika u velikom broju do vječne kuće ispratiše; hvala protojereju Simiću sa sveštenstvom na svršenom činodjejstvu nad pokojnikom.

I još jednom, vječita hvala svima i svakome, koji nam u ovoj žalosti ma kojim putem izjaviše svoja saučešća i tijem našu tugu znatno ublažiše.

Kolašin, 30. septembra 1908.

Ožalošćeni: barjaktar Milovan, kom. Rade, Radule, Mirko i potpor. Miraš Medenice, unuk potpor. Mahailo Anđelić, šćeri: Šajka i Miruna, unuke Milena i Joke.