Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Dozvolite mi – domaći smo, što bi se reklo – kratko obraćanje.

Koje nije adresirano. No oni kojima je upućeno će se prepoznati, baš kao što ćete i vi znati ne samo šta, nego i kome govorim.

Svaka dobra ideja, kažu, prolazi kroz tri faze. U prvoj, bude ignorisana. U drugoj, naiđe na nasilan otpor. U trećoj, bude prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Pa rekoh, pošto se puno toga danas u ovoj Crnoj Gori podrazumijeva, a nije moralo biti tako, nego upravo suprotno, da se prisjetimo kako smo do tog podrazumijevajućeg stigli.

Stoga pitam: sa kojim obrazom, braćo i sestre, vi danas vadite onu stvar na nas?

Kada je ova zemlja bila onakva, baš onakva kakvom ste je željeli, od 1989. do 1997. dakle, bila je to najgora Crna Gora u istoriji. To je bila Crna Gora koja je svoju čast sahranila pred zidinama Dubrovnika, a prije toga, da ne zaboravimo, u selu Ravno. Bila je to Crna Gora čiji su vojnici palili kuće i gradove susjednih bratskih naroda, Crna Gora u kojoj je plata bila tri marke.

Tu smo Crnu Goru, suprotno vašoj volji, 1997. okrenuli u drugom smjeru.

Suprotno vašoj volji, pomogli smo da bude srušen Milošević, kojega ste voljeli najviše – nakon Staljina.

Suprotno vašoj volji, uveli smo euro.

Suprotno vašolj volji, korak po korak, mic po mic, počeli smo ovu zemlju primicati Evropi. I doveli je na korak od EU.

Suprotno vašoj volji, obnovili smo državnost ove zemlje. Zahvaljujući tome vaš kandidat za predsjednika danas ima čime predsjednikovati. Jer, podsjetiću vas, da nije bilo po našem, danas bi Crna Gora bila okrug u Srbiji, što je bila sudbina koju joj je, da je referendum propao, bio namijenio Koštunica. Okruzi, vidite, nemaju državne predsjednike.

Suprotno vašoj volji, uveli smo ovu zemlju u NATO, kojemu se na vjernost zaklinje vaš kandidat za predsjednika. A kolika je to ljubav – tek ćete vidjeti. To bolje da ne gledaju djeca, nezgodno je.

Vi se, i vaš predsjednički kandidat, usuđujete govoriti o „dobrosusjedskim odnosima u regionu“? Vi, koji ste bjesnili kada smo se poklonili žrtvama Srebrenice u kojoj je počinjen genocid? Vi, koji ste zamalo spalili skupštinu kada smo mimo vaše volje priznali susjedno i prijateljsko Kosovo? A kako ćemo sa Kosovom u Otvoreni Balkan, ako ga ne priznajete?

Vi, koji ste bjesnili zbog sankcija Rusiji, i koji svom silom navijate za ruske zločine u Ukrajini, kao što ste navijali za zločine u Sarajevu i Vukovaru, usuđujete se pričati o „evropskim politikama“?

Svaka progresivna, evropska, humanistička politika koja je u ovoj zemlji sprovedena – sprovedena je suprotno vašoj volji i uz vaše agresivno protivljenje.

Da su se o tome pitali Joanikije i Đedo, ne bi LGBTIQCAPGNGFNBA ljudi ponosno hodali Podgoricom. Ne bi bio moguć ni pinkwashing litija.

Kad je Crna Gora bila po vašem meraku, Bošnjake i Albance ste, ma sjetićete se toga, zvali Turci. Danas su to „manje brojni narodi“. Koje zovete u vladu. Eto, vidite kako može.

Da je bilo po vašem, ovo bi danas bila Bjelorusija na Jadranu. Ali srećom i na dobro svih nas, nije.

Sve smo to, suprotno vašoj volji, a za zajedničko dobro svih nas, uradili tako temeljno, da ne može biti poništeno.

Što znači samo jedno.

Da vam preostaje da se na takvu Crnu Goru naviknete.

To je istinsko pomirenje. To je pomirenje u zajedničkim, evropskim vrijednostima. Pomirenje kojem svi treba da težimo. I kojemu i predsjednik Milatović, kako je i najavio, može dati veliki doprinos.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)