Marković: Crnogorski narod bio je i biće garant crnogorske slobode
Crna Gora je svakome dala šansu da ako hoće – postane čovjek. Crnogorski narod je podigao ustanak prvi u porobljenoj Evropi 13 jula 1941. godine i to su istorijske činjenice koje je nemoguće pobiti i po prvom popisu stanovništva poslije rata 1948. bilo je 95 procenata onih koji su se pisali Crnogorcima, saopštila je Jelena Marković, predsjednica NVO Crnogorski forum.
„Da je danas jako teško, jer se po jasno razrađenoj strategiji iz „Načertanija“ koje je nekadašnji tajni „program spoljašne i nacionalne politike Srbije“, koji je krajem 1844. godine napisao ministar unutrašnjih poslova Ilija Garašanin uspjela se Crna Gora dovesti do stanja u kojem se nalazi u kojem niti ima udžbenika o crnogorskim podvizima, najmanjeg, a najvećeg pobjedama crnogorskog naroda, nema načina da građani znaju išta o sopstvenoj crnogorskoj istoriji i na njoj temelje svoje stavove. U tom davno osmišljenom velikosrpskom projektu je od devedesetih odgovornost na vlastima u Crnoj Gori koje su se potrudile da sva svjetska imena koja su pisala o Crnoj Gori, hiljadugodišnjoj crnogorskoj istoriji od bitke na Tuđemilu ili Barske bitke vođene 6.i 7. oktobra 1042. godine između dukljanske vojske Stefana Vojislava (sinovca Svetog Vladimira) i vizantijske vojske, kojom je komandovao drački strateg Kursilije, pomognut vojskama podvlašćenih podvizima crnogorskog naroda koji su pečatima vječnosti kroz crnogorsko kulturno i sakralno nasljeđe garant crnogorske hiljadugodišnje državnosti“, istakla je ona.
Crnogorski sunovrat je, kako je kazala, počeo još devedesetih.
„Ali razvija se jače od povrata suvereniteta i obnove države 2006. od kad zahvaljujući tadašnjim vlastima u Crnoj Gori, podređenih velikosrpskom projektu, neznanje postaje neprijatelj crnogorskim građanima, jer u obnovljenoj od saveznice aneksiranoj državi 1918. godine, nije bilo spremnih da čak ni povratom suvereniteta povrate znanje koje je bilo potrebno da ne bi doživljavali današnje vrijeme negacije, nepoštovanja, neprznanja i ponižavanja države koja bi da nije tako postavljen sistem njenim građanima bila svetinja. Tako nam đeca ne uče ni crnogorsku istoriju, ni crnogorski jedini službeni jezik za sve građane u CG, niti se promoviše crnogorski identitet i u jednom segmentu od obnove državnog suvereniteta. Nema manjeg od crnogorskog naroda, a da ima impresivniju istoriju, od cenogorske. Divili su se podvizima crnogorskog naroda mnogi svjetski vladari, naučnici, književnici, putopisci i dr. Država koja svojim prirodnim bogatstvima i prva ekološka dežava, koja je ono čemu se divi svijet nije takva u percepciji njenih građana. Možemo se na tome zahvaliti autorima planova i programa i prosvjetnom sistemu u crnogorskoj državi, koji je sve cenogorsko u udžbenicima potisnuo i našoj đeci serviraše neku tuđu istoriju, jezik, kulturu, tradiciju i identitet“, dodala je Marković.
Kad neznanje vlada, kaže, lako je manipulisati.
„Ustajem protiv svega što negativno utiče na simboliku stvarne snage
današnjeg datuma, duplo, jer to je blago i najveće bogatstvo i ponos kad
znam da pripadamo precima koji su kao crnogorski narod bili svojom
hrabrošću i podvizima luča u tami fašizma, putokaz vječne svjetlosti
utkane u crnogorske pobjede.
Tu čast u biću svom nosim sa ponosom i
dično i hrabro se suprotstavljam falsifikatu i ne mirim sa
terminologijom koja u javnosti današnji veliki dan ustanka crnogorskog
naroda naziva se drugačije ili je žele predstaviti na njima poznat i
negatorski način i tako generalizovanjem i utapanjem u neki prostor
nejasnoće zbog izostanka onog svega što je tada bio doprinos crnogorski u
borbi protiv fašizma kao putokaz kako crnogorski narod pokazuje kako se
to brani sloboda u cijeloj Evropi. Danas Crnu Goru košta takav odnos
prema crnogorskom identitetu, to je uzrok stanja u kome se nalazi
crnogorsko društvo. Tako često se moje biće nosi s mišlju o „pomirenju“
ali ne u projekciji onih koji bi da crnogorski narod pomire sa sudbinom.
28 .maja 1858. godine, nakon bitke na Grahovcu i blistave pobjede
crnogorskog naroda, došlo je do „DE FACTO“ priznanja državnosti Crne
Gore i ako je ona i do tada bila slobodna. Tada je po prvi put povučena
granica između Otomanske Imperije i Crne Gore.
20 godina kasnije,
tačnije 13. Jula 1878. došlo je do „DE JURE“ priznanja crnogorske države
na Berlinskom kongresu. 13. jula 1941. godine, u skladu sa vjekovnom
slobodarskom tradicijom crnogorskog naroda Crna Gora je ustala protiv
najmračnijeg negatora ljudskih sloboda i prava. Koštalo nas je mnogo i
još uvijek nas košta.
„Krv je ljudska rana naopaka““, istakla je ona.
Crnogorci sve tri vjere, kako je dodala, branili su i odbranili Crnu Goru i 1941. godine.
„I zato, dragi građani, ponosimo se crnogorskim 13. julom, a imamo i još čime, dovoljno da negatorima ne dozvolimo nikad da nas pomire da svojim davno zacrtanim asimilatorsko-fašističkim pobudama. Crnogorski narod bio je i biće i ubuduće garant crnogorske slobode. Čestitam svim građanima 13. jul, Dan ustanka crnogorskog naroda i Dan državnosti Crne Gore“, poručila je ona.
foto: Privatna arhiva
0 Komentara