piše: Slobodan Jovanović

Znate li koji je narod prvi u porobljenoj Evropi podigao ustanak 1941? Znate li da od 18 korpusa koliko je imala Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, sa osam su komandovali Crnogorci, da su Crnogorci činili 36% svih generala u poslijeratnoj Jugoslaviji izašlih iz rata, da je Crna Gora imala 244 narodnih heroja u Drugom svjetskom ratu? Zar mi danas imamo pravo da tim herojima okrenemo leđa i prigrlimo ideologiju protiv koje su se borili?

Staljin je kao dijete bio uvijek Crnogorac boreći se u đečjem “ratovanju” protiv Turaka, Viktor Igo je takođe kao dijete uvijek htio da bude Crnogorac u đečjoj igri rata sa Turcima, Volter je prije dva i po stoljeća poručio Grcima da se ugledaju na Crnogorce i oslobode se otomanskog jarma... Dok mi danas svjedočimo da se mnogi potomci Crnogoraca odriču svog imena, ne žele da nose i diče se time! Danas bi Volter tražio druge uzore. Danas mi ne bi nikoga inspirisali, niti bi se iko prozvao Crnogorcem u bilo kojoj igri. Pa ni đečjoj. Narod koji ne poštuje svoje ime, svoju državu, svoju herojsku istoriju, koji se samoponištava, tražeći sebe u izmišljenoj istoriji i mitomaniji drugog I drugih prostora, ne može biti nikome uzor.

Čitajući brojne putopise stranaca koji su nam kroz stoljeća ostavili svjedočanstva o sebi samima, uvijek i uvijek ponavlja se ta slika o siromaštvu, nemaštini i gorštacima koji s ponosom nose svoje breme, ne prodajući se i ne dajući ni pedalj svoje siromašne zemlje nikome. Da nije bilo njih takvih mi danas ne bismo imali državu niti bi mogli mnogi njihovi potomci da se igraju sa njenom sudbinom.

Kad smo postali tako lakovjeran narod da nas mogu kupiti bilo koji prevaranti zavodljivim pričama i nudeći nam šarenu lažu a da se ne zapitamo - kako? U nekim idealnim uslovima socijalna služba bi vam oduzimala đecu jer im mi oduzimamo budućnost vjerujući prevarnima i stavljajući im sudbinu porodice i države u ruke. Svaki profesor ekonomskog fakulteta, koji u Crnoj Gori sramno ćute, svaki student ekonomskog fakulteta bi morao znati kako se mjeri društveno bogatstvo i na koji način se mjeri ekonomski potencijal neke zemlje. U ekonomiji ne postoji perpetuum mobile i svako društvo raspolaže sa onoliko bogatstva koliko samo stvori. Ili, kako bi neki rekli, ne postoji besplatan ručak. 

Oni kojima je ekonomska budućnost Crne Gore potonja rupa na svirali, a prva rupa njeno pretvaranje u "srpsku Spartu", oni koji pišu grafite "Srbuj makar slamu jeo" i medijski profiteri nijihove zaluđenosti i gluposti, stvorili su iluziju kako je Crna Gora bogata država, kako novca ima, ali da ga pokradoše "Milo i lopovi". 

Na kakvu su vlast pristali zbog svih tih laži prije dvije i po godine govori da su dobili premi(je)jera koji im je obećao "luksemburški standard" za četiri godine? Laki na obećanjima vrijeđajući inteligenciju savakom razumnom čovjeku. On je mjera ozbiljnosti građana Crne Gore kad su mogli da daju povjerenje jedom svetosavskom šamanu i njevim 12 apostola da im odlučuju o budućnosti. 

Luksemburg ima BDP per capita preko 130.000 eura, a Crna Gora cca 8.000 eura! Alo, što je tih pišljivih 122.000 eura za naše šanere koji su se uz pomoć crkvenih kmera dokopali vlasti? Piece of cake. A onda mi njihovi abonenti masovno pišu po društvenim mrežama kako je nekakav PES dokazao čuvenu tezu medijskih šanera sa mantijaškim vonjom i mirisom tamjana - da ima para!

Da, ima. Bilo ga je i prije na način kao što ga sad ima. Što se ne śetiste i prije da na isti način dođete do para, da stavite hipoteku na kuću/stan/zemlju, podignete kredit kod banke i živite na visokoj nozi? Dok traje! Kao što ćete i sada živjeti u iluziji da ima para dok trošite budućnost svoje đece.

Da ste odgovorni roditelji pitali bi te bjelosvjetske šanere, koji su iz debele anonimnosti dospjeli na najviše državne funkcije, o'kle će se nabavati novac za te plate od 1.000 eura? Da nijeste ogluvjeli i oslijepljeli od trovanja medijskih i političkih krimosa bilo bi vam jasno da je program u pet tačaka koji vam nude iz „Afrike śutra“ jedna notorna budalaština koja vas vodi u novo zaduživanje od dvije i po milijarde eura, koja vam nudi jeftinu demagogiju koja, sve i da bude uspješna, ne bi vam obezbjedila ono što vam obećavaju ni za 20 godina.

Nemam sumnju da će građani Crne Gore jednog dana shvatiti da mogu dijeliti samo ono što zarade i da svoj životni standard mogu povećavati samo povećanjem društvenog bogatstva Crne Gore. Oni koji su vam povećali plate a da ničim nijesu podigli proizvod Crne Gore su obični šarlatani. 

Ako mislite da ćete spas naći u parazitiranju u nekoj novoj zajednici sa Srbijom, podśetiću vas da Srbiju čeka vraćanje 7,5 milijardi eura po kreditnim obavezama u narednih par godina, zbog sličnih šanera poput crnogorskih. No, u Srbiji ipak nijesu pribjegli somnabulnom ukidanju fonda za zdravstvo, posebno ne kad su taj model, koji je njihovo djelo, primjenili na naivnom zamorčiću kakav je Crna Gora.

izvor: portalanalitika