Dragoslav Janković je u knjizi ''Državnopravna istorija Jugoslavije'' (Naučna knjiga, Beograd, 1982, str 6), zapisao: ''U Letopisu popa Dukljanina, istorijskom izvoru XII veka, nalazimo više podataka iz kojih možemo doznati dosta o društvenom uređenju najstarije crnogorske države - Duklje''

''Znam za slučaj nekog Bulatovića, zvanog Pukovnik, koji je dopao Srbima šaka. Ovaj nesrećni čovjek je tri puta vješan od strane Srba. U posljednjem trenutku uže se prekinulo kako ne bi odmah umro, već da bi duže patio. Nakon toga, slomili su mu ruke i noge. I naposljetku, još živom, odrali su mu kožu, kao da je životinja''. Da nije data od strane britanskog oficira, teško da bi ova izjava bila vjerodostojna.

Grobolupežina Dritan i Veleizdajnik Abazović pred sudom (II) Na velju žalost Crne Gore - za sobom će ostaviti: silne, teške, tužne, jadne, mračne i sramotne posljedice, koje će morati ispravljati i liječiti više generacija: normalnih, ponosnih, dostojanstvenih, časnih, civilizovanih i proevropski opredijeljenih postojbnika, iliti - rodoljuba dostojnih naše, kroz povjesnicu - uzvišene domovine.

Grobolupežina Dritan i Veleizdajnik Abazović pred sudom (II) Na velju žalost Crne Gore - za sobom će ostaviti: silne, teške, tužne, jadne, mračne i sramotne posljedice, koje će morati ispravljati i liječiti više generacija: normalnih, ponosnih, dostojanstvenih, časnih, civilizovanih i proevropski opredijeljenih postojbnika, iliti - rodoljuba dostojnih naše, kroz povjesnicu - uzvišene domovine.

Ukoliko se odluči za prvu opciju i strkne u zemlju (od milja prozvanu) Krnjaču - na osnovu tamošnje ''znamenite stime'' i poznatoga neodgojenoga, punanoga mržnje načina ''oslovljavanja'' pripadnika njegovoga naroda - Dritan će tačno shvatiti da im je zapravo cijelo vrijeme bio samo: obična Kanavaca!

Šekularac je govorio i o interesovanju za svoju knjigu, ali i o njenom značaju u dva različita doba u kojima se pitanje crnogorske državnosti dovodilo u pitanje.

Mitropolit Petar I sebe je u narodnosnom smislu smatrao Crnogorcem, nikad se nije izjasnio kao Srbin, osim u jednom pismu koje je objavljeno u Beogradu, a originalni rukopis tog pisma naravno ne postoji, dakle izjašnjavao se kao Srbin samo u velikosrpskim falsifikatima

Krsto Zrnov im je, dakle, sugerisao da kad se vrate u Kraljevinu SHS, da više ne stradaju, nego da čuvaju sebe i svoje porodice od pogroma vlasti. Nije ih ubjeđivao da vode oružanu borbu, već je humano govorio sa ciljem da budu spašeni, da više ne trpe torture. Oni su kad su se vratli bili ponižavani, hapšeni i vrijeđani. Krsto nije to dozvolio sebi, već je otišao daleko od mučeničke Crne Gore u Argentinu i tamo živio u egzilu (1922-1929)

Popović je nastojao da prikaže činjenički i argumentovano savezničkoj javnosti, nečasnu ulogu i urotu protiv Crne Gore ageneta i plaćenika srpske Vlade na čelu sa Nikolom Pašićem i paževa dvora Karađorđevića

Italijanske vlasti su zbog protivljenja rasturanju crnogorske legije u Italiji uhapsile iz političkih razloga Krsta Zrnova Popovića i grupu njegovih saradnika zatvorile ih u Gaeti. Uprkos hapšenju, on je nastavio da i dalje propagira crnogorsku stvar.