Ili: Kako najpoznatiji srpski naučnici i istraživači dokazuju da Sveti Vladimir nije bio prvi srpski već prvi zetski, tj. dukljanski i crnogorski svetac
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Pobjede na Martinićima i Krusima ne samo što su bile vojnički trijumf nad Osmanlijama, nego su imale i ogroman politički značaj. Crnogorci su se uvjerili u snagu zajedništva, u potrebu jačanja unutrašnjeg nacionalnog jedinstva, a Crna Gora je potvrdila svoju nezavisnost prema moćnom turskom carstvu. Ovim pobjedama započeo je proces teritorijalniog širenja Crne Gore, odnosno, proces povratka teritorija u državni okvir iz vremena prije dolaska Turaka.Poslije Bjelopavlića i Pipera, Crna Gora će do 1820. Godine povratiti i Rovca i Moraču.
Komitski zavjet: „Mi se borimo za slobodu i nezavisnost Crne Gore i od ove borbe jedino nas smrt rastaviti može“. Crnogorski komiti su poručivali: „Naša je deviza: Vaspostava Crne Gore sa svim njenim suverenim atributima pa sljedstveno tome i narodno samoopredjeljenje prema postojećem crnogorskom Ustavu i parlamentarnim principima“
Bitkom na Tuđemilu, blizu Bara, započeta je, u stvari, prije skoro 978 godina, istorija crnogorske državne nezavisnosti. Tuđemilska bitka je imala veliki odjek u ondašnjem svijetu a i vizantijski izvori to potvrđuju
Govoreći o crnogorskom pogledu na svijet Drljević je pisao o ratu, „borbi neprestanoj", junaštvu, heroičarskom čovjeku, podvižništvu. Na drugoj strani kretao se univerzalnim duhovnim horizontima
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Čast, pravo i sloboda jedino su blago Crne Gore i Crnogorstva, a slava njihov jedini kapital. Ovaj aksiološki sistem izgradio je u vjekovnoj i vječnoj borbi („Borbi neprestanoj”) crnogorski heroičarski čovjek. Njegova heroika svoju rezultantu nalazi u pjesmi, epici, eposu i tužbalici kao i kultu smrti
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Pravda je Bog, a Bog je pravda. U pogledima Crnogoraca na svijet prvo mjesto zauzima svijest o društvenoj pravdi. Ta je svijest uzdignuta do stepena socijalne sankcije tako moćne i jake da potiskuje sve ono što se ne da plasirati u granicama njenih zahtjeva, pa makar to bilo i pravo. Misao o pravu kao nepravdi
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Ne samo život pojedinca, ne samo život društva nego i najjače i najčvršće društvene organizacije, države, mora biti zasnovan na pravdi ako hoće da bude pouzdan i sa nadom u duže trajanje. Faktori koji su pozvani da održe pobjedu pravde u svijetu pozvani su istovremeno i to samo oni, da održe i državu. Ti su faktori: junaštvo i organi u službi pravde. Prvo pitanje koje Vuk Mandušić upućuje Danilu glasi: „A bjehu li junaci vojvoda?” Nakon negativnog odgovora na ovo pitanje Crnogorcima je odmah jasno da je propast Mletaka neizbježna
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske
Nakon Volujice, gdje je otvorena prva radio-telegrafska stanica u Crnoj Gori (1904), iz Podgorice su, sa Skalina, krenulio prvi radio signali ka Parizu. Kako kazuje Svetozar Piletić u knjizi „Saga o Podgorici“, Francuzi su 1914. podigli svoju radio-telegrafsku stanicu, ali nije bila dugog vijeka. Minirana je da ne bi dospjela u ruke Austru-ugarske vojske koja je 1916. okupirala Crnu Goru.
Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske.
Borba neprestana i junačka sloboda su temelj istorijskog crnogorskog pogleda na svijet. Osnova i suština crnogorskog filozofskog pogleda na svijet nalazi se u Njegoševom „Gorskom vijencu” i „Luči mikrokozma”. Intaktna sloboda je podrazumijevala potpuno i konačno samožrtvovanje svojih tvoraca, junaka i heroja za nju kao svoj jedini i uzvišeni ideal. Glava svakojeg martira data za nju imala je kao i umjetničko djelo vrednotu res finita
