Istorija

85 GODINA OD UBISTVA ŽARKA MARINOVIĆA, STUDENTA I KOMUNISTE

Da se nikad ne zaboravi Žarko Marinović: Građani se poklonili studentu i komunisti ubijenom prije 85 godina

Apr 04, 2021 1 Komentara

(15 riječi)

"Antifašizam je uvijek superiorna ideja"

U Očinićima, kod Cetinja, građani su se poklonili na grobu Žarka Marinovića, studenta, komuniste, koji je prije 85 godina ubijen u Beogradu.

Građani su se okupili na groblju, ispred crkve u Očinićima, na kojem je Marinović sahranjen.

Poklonili su se uz poštovanje epidemioloških mjera. 

O životu Žarka Marinovića govorio je gradonačelnik Cetinja Aleksandar Kašćelan.

"On je simbol građanske, antifašističke Crne Gore, koja nema alternativu. Konačno, Žarko Marinović je najbolji dokaz da su studenti potencijal i snaga na koji svako društvo mora da računa. Studentski aktivizam je generator budućih lidera, jer se iz mladalačkog bunta i potrebe za promjenom rađaju ideje koje društvo mijenjaju na bolje", poručio je Kašćelan.

                                                            Andrija Radović, predstavnik studenata FCKJ

Predstavnik studenata FCJK Andrija Radović poručio je kako nije čudno što se Žarko Marinović nametnuo kao jedan od prvaka ove skupine neustrašivih studenata.

"Iz stravičnih klanaca domovine je u srcu ponio i autentičan antifašistički duh, isti onaj koji je brojne Crnogorce (među njima i mlade pjesnike Radosava Ljumovića i Buda Tomovića) u daleku Španiju, da tamo polože svoje živote u borbi protiv pošasti koja je otpočela svoj sramotni marš kroz Evropu. Ovi časni borci za civilizacijske vrijednosti pali su daleko od kuće, a u zavičaju je klijalo śeme njihove žrtve. Trinaestog jula 1941. iz kamena je izbilo čudo koje je zaprepastio fašiste i - bijaše što biti ne mogaše!", poručio je Radović.

Kaže kako, baš kao što su to nekad činili Žarko i drugovi, i oni danas zahtijevaju odbranu autonomije Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.

"Zahtijevamo da prestanete narušavati nezavisnost u akademskom djelanju.

Studenti FCJK-a ne žele fašizaciju društva i države, kao što to nijesu željeli Žarko i njegovi drugovi! Protestujemo zbog neutemeljenih ocjena da smo nacionalisti te bezrazložnih i besramnih uvreda poput one da smo bolesni ljudi, koje nam upućuje nova predśednica Upravnog odbora UCG!
Istorija nas uči da štošta nije u redu sa zemljama u kojima se ljudi na visokim akademskim položajima obrušavaju na ljudsko dostojanstvo.
Studenti FCJK-a ne žele da njihov fakultet blate nedostojni, pa čak i ako śede u ministarskim foteljama! Mi se ne stidimo svog jezika! Stiđeti se svoga jezika znači stiđeti se sebe, a stiđeti se sebe - najviše je zastiđe! Zahtijevamo da prestanete da nam crtate mete jer se ne stidimo vlastitog jezika! Zbog svega navedenog, studenti FCJK-a protestovali su 8. marta ispred zgrade bivšeg Ministarstva kulture na Cetinju. Zbog svega navedenog, studenti FCJK-a bili su primorani da brane svoju čast!", poručio je on.

Dr Srđa Martinović govorio je o očinićkim junacima kroz istoriju Crne Gore. Otkrio je da je Žarko Marinović bio jedan od najmlađih zatočnika, jer je kao sedmogodišnjak, zajedno sa porodicom koja je učestvovala u Božićnom ustanku, tamnovao u Bogdanovom kraju.

Na skupu su govorili i istoričar Boban Batrićević i asistent na Fakultetu političkih nauka u Podgorici i doktorand na CEU u Budimpešti Nemanja Batrićević.

Istoričar Boban Batrićević podsjeća da je daleke 1968. godine svijet gorio od studentskih demonstracija.

"Daleke 1968. godine svijet je gorio od studentskih demonstracija. Parola „Budimo realni, tražimo nemoguće“ probijala je policijske kordone i podizala barikade! Biti realan i tražiti nemoguće značilo je promijeniti svijet. Studenti su u tome uspjeli, jer on nikada više neće biti isti. Tada je pod pritiskom studentskog žara, prekaljeni Tito izgovorio famozne riječi koje su odjeknule Jugoslavijom – „Studenti su u pravu!“ Znao je najpoznatiji gerilski vojskovođa iz Drugoga svjetskog rata da za organizovane i pravdom motivisane studente ne postoji nemoguće – jer je samo dvadesetak godina ranije sa studentskom omladinom Jugoslavije fanatično lomio fašističke divizije i njihove glavne konjovoce – ustaše i četnike! Znao je Tito da se protiv mladosti ne može jer ona ne preza prsima stati ispred mitraljeza i s eksplozivom skočiti na tenk, isto onako kako je činila na Kozari i Kupresu, na Neretvi i Sutjesci, na krvavome Sremskome frontu đe je studentska partizanska omladina ginula s ponosom i pjesmom. Cijela ta generacija mladih antifašista koja je svoje najljepše godine zamijenila za „krv, znoj i suze“, a umjesto knjige i pera uzela pušku i bombu, imala se na koga ugledati. Pet godina prije '41. kad su oni oružjem prkosno ustali protiv ideologije tame i uništenja, kao borac za pravednije društvo bez fašizma pao je njihov crnogorski drug Žarko Marinović, student prava", poručio je Boban Batrićević.

Dodaje da je, kad je prije 85 godina na velikim studentskim demonstracijama u Beogradu poginuo Žarko Marinović u njegovoj zemlji sprovodio se policijski teror nad neistomišljenicima, gušila sloboda riječi i ukidalo pravo na mišljenje, dok je monarhistički režim gurao zemlju ka Hitleru i Musoliniju.

"Jedina prava opozicija takvome stanju bio je studentski pokret „napredne omladine“ okupljen oko Komunističke partije koja je svojim akcijama i protestima beskompromisno branila osnovna načela humanizma! U taj pokret masovno su stupali studenti iz Crne Gore koja je za tadašnje beogradske vlasti predstavljala „crveno more“ iz kojeg se regrutuje najveći broj opoziciono raspoloženih studenata i studentkinja. Uloga crnogorskih studenata u začecima antifašizma posebno će doći do izražaja na aprilskim studentskim protestima 1936. godine kada je od države zahtijevana autonomija univerziteta i sprečavanje zavođenja univerzitetske policije. Kako bi razbio demonstracije, režim je naoružao nacionalistički opredijeljene studente, među njima i Dušana Nedeljkovića koji će 4. aprila ubiti Žarka Marinovića. Njegova smrt odjeknula je među studentima koji su još žešće nastavili demonstracije zbog čega je vlast morala uvažiti njihove zahtjeve. Studenti su pobijedili, a Žarko postao simbol njihove borbe! No, u ovome slučaju pravda nije bila zadovoljena. Pošto je Nedeljković imao bliske veze s policijom osuđen je na samo pet godina zatvora. Koja je ideologija ubila Žarka Marinovića kazuje nam ime Nedeljkovićeva advokata – Dimitrije Ljotić - vođa profašističke organizacije „Zbor“, budući ratni zločinac i nacistički agent. Ali Žarko nije uzalud dao svoj život – jer je njegovo ime zauvijek ostalo u śećanju njegovih drugova i drugarica koji će pravdu izboriti u partizanskim brigadama!

Dragi moji Očinići,

Vi odlično znate da je svaka očinićka kuća uzela učešća u slavnome Trinaestojulskome ustanku crnogorskoga naroda protiv fašističkog okupatora i da su svih ratnih godina Očinići bili primjer crnogorskoga rodoljublja! Svojom žrtvom istakla se Žarkova porodica. Njegova braća i sestre, poučeni Žarkovom žrtvom stupili su u ustaničke redove i dali velikog doprinosa u borbi za slobodu! Kakvi su Očinići bili patriote i heroji svjedoče mnogi primjeri, a ja ću danas navesti sudbinu Žarkova brata od strica, Nikole, po kome ova škola nosi ime, a koja spada u najslavnije zabilježene primjere crnogorskoga junaštva. Tokom igmanskog marša Nikola Marinović je promrzao. Kako zapisuje istoričar Đuro Batrićević, partizanski doktori bili su prinuđeni da mu amputiraju obje noge i šaku. Tokom te jedinstvene operacije bez anestezije s oskudnim hirurškim instrumentima, dok su mu kidali noge Nikola Marinović je neprekidno pjevao – OJ SVIJETLA MAJSKA ZORO, MAJKO NAŠA CRNA GORO! To što je ostao invalid nije ga spriječilo da se dalje bori. Postao je komesar ešalona teških ranjenika pri Centralnoj bolnici, te s konja išao na neprijatelja. Poginuo je na Sutjesci. I ostali Žarkovi rođaci ginuli su širom jugoslovenskih bojišta „đe su čela prskavala“, kako je zborio Luka Ivov Marinović", kazao je on.

Imao je poručuku i za studentkinje i studente:

"Antifašizam je uvijek superiorna ideja. Žarko Marinović bio je toga i te kako svjestan, za to je i položio svoj život. Ja nikad od vas ne bih tražio da položite živote za ideju, jer nema te ideje koja je važnija od vašeg života. Ja vas jedino mogu savjetovati da poštujete ljude koji su to uradili da bi mi danas živjeli u slobodnome svijetu. Da nikad ne izjednačavate fašiste i antifašiste. Da nikad ne slavite ratne zločince i saradnike okupatora. Da nikad ne izdate svoju zemlju! Da nikad ne zaboravite Žarka Marinovića, studenta iz reda crnogorskih velikana koji su proslavili Crnu Goru. Zato vam najsrdačnije čestitam Dan studenata 4. april i pozivam da svi zajedno podignemo ovu pesnicu koju su partizani stavljali na čelo i jasno i glasno kažemo:
SMRT FAŠIZMU! SLOBODA CRNOJ GORI!", poručio je Boban.

Nemanja Batrićević poručio je kako su Očinići dom jednostavnih ljudi.

"U ovim podlovćenskim kršima nije bilo plemića i vitezova. Ovđe se živjelo i umiralo po prostom zakonu: kakav budeš, takvog će te pamtiti. I baš zato, naše kolektivno śećanje s posebnim sentimentom odnosi se prema životu i stradanju Žarka Marinovića. Rođen u zajednici slobodnih i jednakih, već u ranoj mladosti drznuo se pokušati preurediti cijeli svjetski poredak po vrijednostima usvojenim upravo ovđe, nedaleko od ovoga doma. San o svjetskoj revoluciji, poslije koje više neće bit potlačenih, prekinula je njegova prerana i tragična smrt. Taj zli usud utisnuo se i u sve nas, nečujno ali duboko, kao opomena na cijenu svake pravedne borbe. Opomena danas glasnija nego ikad, kada riječi „roblje“ i „groblje“ ponovo stanuju u našim vokabularima, kad teško zarađena sloboda ponovo traži žrtvu i lojalnost.
Ipak, ovaj skup bio bi posve lišen dobroga ukusa, kada bi važnost ovog dana sveli na naše intimne ośećaje. Ime Žarka Marinovića danas sa ponosom izgovaraju ne samo njegovi Očinići, Cetinjani, Crnogorci ma đe bili…već i internacionalci i antifašisti širom Evrope. U ovom trenutku, kad su kukavičluk i izdaja ponovo oživjeli, Žarkov lik življi je nego ikad. Predvođeni njegovim svijetlim primjerom, samosvjesna omladina nastavlja baštiniti tekovine antifašističke borbe, odlučna oduprijeti se obesmišljavanju linije razgraničenja između žrtava i zločinaca. Ta se razlika, ne da tako lako ukloniti. Među njima zjapi ponor, dubok i strašan, koji se otvara pod neprijateljskom čizmom, što odveć dobro zna što je čeka u Crnoj Gori.

Zato je tragična pogibija Žarka Marinovića, koju danas obilježavamo, svojevrsna metafora za našu današnju borbu. Ubijen je od strane velikosrpskih nacionalista. Ubijen je mučke i s leđa. Ubijen je pomažući ranjenome prijatelju. Danas, spram građanske Crne Gore ponovo stoje njegovi krvnici, probuđeni iz višedecenijskoga sna. Ponovo se s pozicija moći obračunavaju s vrijednostima za koje Žarko nije žalio svoje mladosti. Dičeći se likom i djelom najsramnijeg crnogorskoga unuka, opet sanjaju Crnogorce u okovima, a Crnu Goru na koljenima. Kako bi je što lakše predali imperijalnim interesima druge države.
Ako je karakter sudbina, kako tvrde stari Grci, onda i naša borba mora poprimiti karakter Žarka Marinovića. Od vršnjaka zapamćen kao skroman, tih, nenametljiv mladić…a opet neustrašiv, borac i revolucionar. Takvi i mi moramo biti - neopterećeni brigom nosimo li na svojim ramenima više nego nam mogućnosti, snaga i brojnost daju za pravo. Da se kojim slučajem Žarko vodio mogućnostima, okruženjem, ili pak brojem onih koji ga prate, zasigurno bi poživio duže.
No, onda to ne bi bio on. I ova dolina se ne bi zvala Cetinje. I sasvim sigurno ne bi bilo nas, Crnogoraca. Naši bi domovi ostali hladni, a naša śećanja gorka. U ove gore poviše nas, mjesto naših zlatnih, ugnijezdili bi se neki tuđi orlovi.

Predaleko smo stigli, da bismo sad odustali.

Zato danas slavimo Žarka Marinovića.

Smrt fašizmu, sloboda Crnoj Gori!", poručio je Nemanja Batrićević.

U ime porodice obratio se  pukovnik Čedo Marinović. Poručio je da je ovo trenutak u kojem se moramo suočiti sa onim što nam se dešava i da se moramo izboriti za demokratsku, sekularnu Crnu Goru.