Na današnji dan, prije 92 godine, poginuli su posljednji zelenaši, hrabri borci Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, Radoš i Drago Bulatović.

Braća Bulatović, iz Smailagića polja kod Kolašina, dvanaest godina proveli su u šumi, boreći se prvo protiv austrougarske, a onda i protiv srpske okupacije.

Njihove glave bile su ucijenjene sa 100.000 dinara od strane Ministarstva unutrašnjih djela KSHS.

O pogibiji Bulatovića pisala je beogradska "Politika" 13. marta 1929. godine. Taj list navodi da je Radoš bio izuzetno cijenjen i hrabar junak te da su ljudi u njega imali povjerenja.

"Bez sumnje među svim tim ljudima koji su u masama dolazili iz šume najrazboritiji bio je Radoš Bulatović. A od svih komita građana kolašinskih on je bio najsimpatičniji i u njega su imali najviše povjerenja."

Navode da je Radoš 1919. u borbi bio ranjen, ali da je uspio da pobjegne žandarmima. 

"U svojoj uobrazilji borca za crnogorsku slobodu on je išao čak dotle, da i državi postavlja ultimatume. Njegov pogled odavao je čoveka koji bludi, a u svojoj mašti zamišlja da je u pravu i da svijet treba da mu se divi", piše beogradska "Politika.

Tog 8. marta 1929. godine, žandarmi, na čijem je čelu bio Milojko Uzelac, opkolili su kuću u kojoj su Bulatovići bili i pozvali ih da se predaju. Radoš im je na to odgovorio: 

"Dvanaest godina ja sam komitski vojvoda, napadale su mene i veće grupe žandarma pa su se lijepo uvijek proveli."

Srpska žandarmerija naredila je vlasniku kuće da je zapali, kako bi primorali zelenaše da izađu, a zatim su zapucali.

Borbu je "Politika" opisala kao filmsku - Bulatovići su do posljednjeg metka branili ideale za koje su i živjeli.