Prije 98 godina, u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine, zapaljena je porodica Petra Zvicera, crnogorskog komite i zelenaša.

Tada je u selu Rokoči u plemenu Cuce srpska žandarmerija, predvođena majorom Kecmanovićem i njegovim pomoćnikom Kolakovićem, mučila surovo i, na kraju, spalila u kući: Petrovu majku Anđu (60), ženu Zagorku (23), sestru Planu (20), brata Vidaka (13) i Petrovo troje maloljetne djece. Petrovu babu Đurđu (oko 80 godina) zavezali za drvo ispred kuće, da sluša i gleda kako u paklenim mukama umiru njeni najmiliji.

Premda su o ovom zločinu u parlamentu Kraljevine SHS izvijestili poslanici Crnogorske stranke dr. Sekula Drljević i Savo Vuletić, protiv odgovornih srpskih časnika nije pokrenuta istraga ili suđenje.

Bijeli teror zavio je u crno hiljade crnogorskih domova. Ipak, zvjerstvo nad Zvicerima, je decenijama kasnije, postalo je simbol stradanja i žrtve borbe Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore. Tek decenijama kasnije, jer je za bestijalni, krvavi pir u Rokočima javnost saznala tek pred kraj prošlog vijeka. Javnost, u smislu mogućnosti većine građana Crne Gore da čita o starozavjetnom zločinu oružane sile nove države, Kraljevine bez crnogorskog imena u nazivu.

Prijestonica Cetinje juče je saopštila da je dostavila Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta inicijativu za podizanje spomen – obilježja porodici Zvicer.

Predsjednik države Milo Đukanović je kazao da principijelno podržava inicijativu da Zviceri dobiju ulicu na Cetinju .

“U principu, podržavam svaki predlog kojim se borcima, herojima, stradalnicima za slobodu na bilo koji način odaje poštovanje, i podiže obilježje. Time pokazujemo da njihove žrtve nijesu bile uzaludne, i snažimo vjekovnu tradiciju crnogorskog slobodarstva. Za pamćenje, nauk i ponos generacijama, a ne za širenje novih omraza i podjela”, naveo je prije par dana Đukanović.