Pitanje iz ovog naslova najviše adresiram na dušu i račun Crnogorske akademije nauka i umjetnosti – CANU. Gdje su ti ljudi i žene akademici iz CANU? Postoje li oni uopšte? Jesu li živi? Je li njima stanje tako dobro u državi Crnoj Gori da oni spavaju zimskim snom i ako je Proljeće uveliko već stiglo? Grize li savjest sve te akademike iz CANU štojoš ne dižu svoj glas u situaciji kada je Crna Gora izložena brutalnom širenju fašističko-četničke ideologije, vjerskog ekstremizma, razaranjima u svim sferama društva?
Sreten Vujović potpredśednik Crnogorskog PEN Centra, akademik DANU uputio je otvoreno pismo premijeru Zdravku Krivokapiću. Vujović je u pismu “zamolio” premijera da mu pomogne i pomjeri brdo “Vodnik”.
„Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset šest“, (Knjiga Otkrivenja (13, 16-18).
A za slobodni narod crnogorski najbolje bi bilo, ako se četnici pitaju, a mogli bi se pitati jako brzo i to baš u Nikšiću, da bude onako kolektivno strijeljan, kao onomad veliki Ljubo Čupić.
Po mojim informacijama i utiscima, u rušenju Crne Gore učestvovala je ruska agentura 2016. Njenu ulogu na neki način su 2020. preuzele SAD, Britanija i Njemačka, iako su dobro znali da su litije koalicija svetosavskih i ibeovskih ekstremista. Amerikanci su takve pokrete vjerskog buđenja nazivali great awakening, ali su oni u protestantizmu imali demokratski karakter
Nužno je mijenjati taktiku i metode borbe, jer, kao mnogo puta u povijesti ulazimo u neravnopravnu utakmicu, s barem desetostruko brojnijim i moćnijim neprijateljem. Istina, u jednom drugačijem, hibridnom ratu, i to sa svojim najbližim rođacima, s kojima imamo iste pretke i potpuno oprečne poglede na sadašnjost i planove za budućnost
Zbog čega nijedan, od nedavno proizvedenih crnogorskih Srba, zakonomjerno, ne može dalje od opanaka?
Matija Bećković, pjesnik, aforističar, akademik SANU, jedan je iz hora srpskih pisaca i intelektualaca koji su stvarali duhovnu i propagandnu osnovu za realizaciju zločinačkog projekta etnički i vjerski homogene tzv. Velike Srbije, na teritorijama Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, krajem dvadesetog vijeka.
Jugoslavija se nije raspadala po unutrašnjim, federalnim granicama, kako je propisala Badinterova komisija 1991.
