U fokusu

Goran Sekulović

Ako im je, ako nam je, stalo!?

Apr 17, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

U prošloj kolumni sam pisao da suverenističke snage ne bi smjele da rade u korist sopstvene štete i dao za to i više konkretnih primjera. No, sve je počelo u ovom smislu još poodavno – naravno od vremena suverene, nezavisne i međunarodno priznate države – Knjaževine i Kraljevine – Crne Gore, a to ju je, između ostalog, i debelo koštalo 1918.g., ali i kasnije, sve do naših dana. Zapravo, trenutno se suverenističke snage utrkuju ko će više i snažnije, jače i ‘’kvalitetnije’’ da nanosi i nanese i sebi (ako se stvarno bore za potpunu suverenost!?!) i Crnoj Gori trajno (tu nećemo reći ovim snagama omiljenu riječ ‘’vječno’’!?) što veću štetu. Sav ovaj vremenski luk od skoro dvijesta godina (otprilike od doba kada je nastalo i ‘’Načertanije’’) u kome smo davali vrlo lijepe i efikasne autogolove (kao da predvodimo protivnički tim vječnih neprijatelja i rušitelja crnogorske države a ne da branimo istu od istih!?) – mada mnogi od njih nijesu samo rezultat nespretne, nesrećne i nevješte reakcije suverenista, već i od ‘’tamo nekih’’ od njih sasvim svijesnih činova i djela u suštini izdaje i pravljenja trulih i po državu poraznih i tragičnih kompromisa sa njihovim i njenim najvećim neprijateljima – može se sintetički i zbirno okarakterisati pa čak i definisati sa sljedećom rečenicom Milenka Perovića, naime, kao  ‘’građanski orijentisanim političkim imbecilstvom’’!

  Bilo je tu, međutim, ne samo građanske, već ‘’prirodno’’ i veljesrpske podvale, pa je građansko nekad bilo ‘’dobrodošlo’’ da se u prvom naletu svesrpstva makar nekako odbranimo i sačuvamo! Kralj Nikola je tek iz izgnanstva ‘’građanski’’ pisao i poručivao da Crnogorci nijesu protiv buduće Jugoslavije, odnosno zajednice južnoslovenskih nacija, zemalja i država, ali da očekuju da budu u njoj ravnopravni i jednaki sa svima ostalima, sa garantovanim, poštovanim i sačuvanim nacionalnim I državnim dostojanstvom, narodnim i etničkim nasljeđem i sopstvenom istorijskom tradicijom. A 1910.g., međutim, dozvolio je (zli jezici kažu da je čak on i autor, ako ne neposredni, a ono u sadejstvu sa članovima Vlade i njenim premijerom Lazarom Tomanovićem) objavljivanje dinastičko-obljetničke (u čast postanka Crne Gore Kraljevinom) knjige ‘’Pedeset godina na prestolu Crne Gore 1860-1910’’, u kome odmah na početku (da ne bude zabune!?) stoji da je u Crnoj Gori/Zeti/Duklji nikla prva srpska državna misao!? S obzrom da je ova poruka došla mnogo kasnije od one prijethodne knjaza Nikole – ‘’Ko crnogorstvu ne bio vjeran, bogom i ljud'ma svud bio tjeran! Kom' kamen ovaj nije svet, da bude sramotan, proklet!’’ – i s obzirom na sve njegove slijepe državničke i dinastičke poteze i odluke, autogolove!?, koje je donosio nakon 1910.g., logično proizilazi da se crnogorski vladar umnogome ‘’preračunao’’ kada je pomislio da treba u završnici odigrati na kartu ‘’srpstva’’ e ne bi li nekako zasio na svesrpski i veljesrpski ujediniteljski i pijemontski tron buduće zajedničke države svih južnoslovenskih naroda i zemalja. U svome preambicioznom i gotovo suludom megalomanskom donkihotovskom jurišu, zaslijepljen vlastitom nesumnjivom harizmom i objektivno izuzetno zaslužnom istorijskom djelu svojih dinastičkih prijethodnika, kralj Nikola je, sačuvavši za kratko jedino goli život, izgubio sve: i krunu, i zemlju, i državu, i vlast, i podanike, a narod uz to i ime, i nacionalnost, i identitet, i istoriu,  i crkvu, i sopstvenu, vlastitu vlast, i slobodu, i nezavisnost! Zaboravio je ono što je poručivao u ‘’Glasu Crnogorca’’ 1884. godine: ‘’Crnoj Gori je životno načelo – CRNOGORSTVO. Bez toga, Crna Gora ne bi mogla živjeti, tj. ne bi mogla biti Crna Gora. Izgubivši to, ona ne bi morala materijalno propasti, u njoj bi ostale ove iste stijene i krši, možda još zaodjenute šumom i zelenilom, ona bi se mogla još proširiti, u njoj bi moglo biti i više naroda, bogatijeg i prosvjetljenijeg – ali to više ne bi bila Crna Gora, kad u njoj ne bi bilo CRNOGORSTVA“.

Autogolovi su se nastavljali! Isti onaj potpreśednik Podgoričke skupštine koji je rekao da od danas ‘’više nijesmo Crnogorci no Srbi’’, bio je prvi predśednik Vrhovnog suda Crne Gore u oslobođenoj Jugoslaviji 1945.g. Ne zadugo poslije tog istorijskog datuma preimenovan je naziv ‘’Institut za proučavanje istorije crnogorskog naroda’’ u ‘’Istorijski institut Crne Gore’’. Ukinuto je vrlo brzo nekoliko profesionalnih pozorišta, kao i  Leksikografsko odjeljenje Crne Gore i Naučno društvo Crne Gore, a tek je poslije više decenija osnovana Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, i to poslije mučne i teške borbe o kojoj mi je lično govorio akademik dr Branko Pavićević (pisano śedočanstvo o tome sam ostavio kao odgovorni urednik u ukinutom ‘’Prosvjetnom radu’’), istakavši presudnu ulogu Josipa Broza Tita da bude usvojen taj naziv a ne Akademija nauka i umjetnosti Crne Gore. Zbog zalaganja za predznak ‘’crnogorska’’ tada je Radun Mićković i partijski proganjan i kažnjavan!

U filmskoj umjetnosti napravljen je pravi ‘’pokolj’’. Ukinućem preduzeća ‘’Lovćen film’’ uništena je jedna izuzetno uspješno započeta internacionalna i vrlo respektabilna i komercijalno-tržišna prosperitetna i perspektivna filmska stvaralačka praksa crnogorskih sineasta. O tome mi je takođe za ‘’Prosvjetni rad’’ u intervjuu govorio akademik dr Radoslav Rotković. I Pavićević i Rotković su bili neposredni śedoci svih tih anticivilizacijskih procesa.

Spriječavanje i zapreke da se da prostora jačanju i afirmaciji crnogorskog nacionalnog kulturnog stvaralaštva nastavilo se i nastavlja se sve do naših dana.  Ono što je nekim čudom preteklo od nacionalnog crnogorstva i crnogorcizma za vrijeme socijalizma i komunizma, sačekano je u zasijedi i uklonjeno u doba tzv. tranzicije, pa čak i nakon obnove nezavisnosti 2006.g.!? Kako drugačije protumačiti tako radikalno negativan zahvat brisanja iz Ustava nezavisne i međunarodno priznate države Crne Gore jednog krucijalno važnog i suštinskog stava za svaku naciju-narod-državu-zemlju – koji je stajao u Ustavu Socijalističke republike Crne Gore – naime da crnogorski narod ima istorijsko pravo na svoju državu!? Taj stav je korenspondirao sa svim temeljnim svojstvima civilizacijskog svijeta nastalog nakon Francuske buržoaske revolucije – da je moderna i savremena država nacionalna država!

Umjesto toga, odnosno tako logičnog i istorijskog znanja i djela, tradicije i savremenosti, po čemu je Crna Gora država crnogorskog naroda i svih drugih ravnopravnih naroda i građana koji žive u njoj, mi smo dobili i dan-danas živimo tu ‘’istinu’’ koja nam se podmeće po kojoj treba da gradimo građansku državu, u kojoj bi normalni patriotizam crnogorski za crnogorsku Crnu Goru bio zamijenjen nekakvim jadnim surogatom ‘’ustavnog patriotizma’’!? Kada je početkom velikosrpske agresije na tlu bivše SFRJ Milo Đukanović kao premijer Crne Gore rekao da Crna Gora nije srpska već građanska država, to je tada bilo dobro dočekano od svakog dobronamjernog građanina naše zemlje. No, bio je to instant odgovor na prvi val i najgrublju poviku ostrašćenih velikosrba da je Crna Gora srpska država! Ali, danas to višee nije dovoljno. I ne samo danas, već od 2006.g. ništa se nije uradilo da prestane povika na Crnogorce što vole svoju jedinu zemlju Crnu Goru!? Ili, kako Radovan Zogović poručuje:! Crnogorci su krivi/jer misle da je Crna Gora/njihova Crna Gora''.

Nekoliko godina uoči 2020.g. viđelo se ko je htio! da vlast u Crnoj Gori gubi vjeru u ono što radi ili je trebalo da radi, da, naime Crnu Goru gradi kao modernu, civilizacijsku i demokratsku i nacionalnu crnogorsku i građansku državu svih nacija, vjera i građana, svog stanovništva, kako domicilnog, tako i svih pridošlica! Ośećalo se to na svakom dijelu ‘’terena’’: političkom, ekonomskom, kulturnom, nacionalnom, jezičkom, idejnom, naučnom, identitetskom… Jedna od sadašnjih poslanica DPS-a, tada direktorica ustanove u okviru koje je postojao i radio list ‘’Prosvjetni rad’’, na jednom sastanku mi je rekla da imaju primjdbi zato što list (jedini od periodike!, isključujući časopise ‘’Maticu’’ i ‘Lingua Montenegrina), izlazi na jotovanoj verziji crnogorskog jezika!? Kada sam je upitao da konkretno kaže ko se protivi tome i ko ima takve primjedbe, odgovorila je da to ne može reći! Za više godina urednikovanja u tom listu nijesam imao jednu jedinu primjedbu bilo kojeg prosvjetnog radnika u zemlji ni o tome ni o nekom drugom dijelu koji se odnosi na rad Redakcije tog lista. Tako da je jasno bilo da u vrhu DPS-a, baš kao i sada, ima kadrova kojima nijesu sveti oni crnogorski principi i vrijednosti bez kojih nema ni Crnogoraca ni Crne Gore, što bi rekao knjaz Nikola iz daleke 1882.g.!? Izgleda su se i oni povijali i dovijali poput knjaza i kralja e da bi svako u svom ataru i dosegu svoga znanja, svoje moći i ambcije, nešto dohvatio i materijalno čapnuo i obezbijedio!? Kad može knjaz i kralj Nikola, šti ne bih mogao i ja!? Ta ista sadašnja poslanica DPS-a je onemogućila izlazak đečijeg crnogorskog lista na jotovanom crnogorskom koji je trebalo da bude publikovan u okviru ‘’Prosvjetnog rada’’, odnosno ustanove čiji je ona bila direktor. I tako dalje, i sve tome identično i slično!

I onda se pitamo đe smo danas?! Tu smo đe nas je jedino i mogao dovesti način rada koji smo kao cijelina društva upražnjavali!? ‘’Sve te vodilo k meni’’, mogli bi Arsenovski reći srpski obožavatelji i održavatelji! Crne Gore, na čelu sa vojvodom i liderom DNP-a, koji će ovih dana dati prijedlog da Crna Gora  ukine svoju odluku o priznavanju Kosova! Naši mediji to prenose uredno, a odmah iza toga stav Vlade kako sve silno napredujemo ka Evropi!? ‘’Red Draže, red kamuflaže’’ – davno sam dao naslov jednoj kolumni u odnosu na neke nekadašnje medijske natpise, sadržaje i djelatnike! Danas kamuflaže naravno ne postoje i ne treba zaista da postoje!? A možeš (s)misliti kako to možemo napredovati i da pri tom hoćemo da (s)rušimo osnovna načela i vrijednosti, potrebe i zahtjeve upravo tog i takvog, po definiciji, EU napredovanja – prije svega o ravnopravnosti, poštovanju, uvažavanju i dostojanstvu država, te o međudržavnoj saradnji u regiji!?

I sad, na kraju ove kolumne, ono sa početka o radu u korist sopstvene štete. Kad viđoste da neki suverenistički medij na pravi način imenuje ili prezentuje nekog ‘’običnog’’ člana-akademika DANU i njegov rad poput onih drugih akademika, naime iz CANU?! No, ono, istine radi, i iz rukovodstva DANU, i to u kontinuitetu i sukcesivno, nikako da se shvati da je rad DANU prije svga rad njenih akademika, a ne nikako samo rad njenog rukovodstva. I mi suverenisti onda očekujmo od ‘’šire’’ javnosti da na pravi način shvati i prihvati ulogu DANU npr., a ne pežorativno, uvrijedljivo i nihilistički kako je inače već decenijama to slučaj!? I što onda postoji neka akademija ili slična naučna i kulturna ustanova i zašto uredno prima članove ako javnost, ako mediji, makar oni dakl suverenistički, nemaju praksu, nemaju želju i nemaju potrebu da vide i prezentuju javnosti o čemu ti ljudi govore, pišu, za šta se zalažu, kuda vodi njihov angažman?! Ovako, svi suverenisti vrte se u vrzinom kolu sopstvne nemoći, i onda logično i zakonito tome sve radeći u korist sopstvene štete, mislim one opštecrnogorske, državne i nacionalne, građanske i civilizacijske vrijednosti, do koje im je najviše stalo. Ako im je, ako nam je, stalo!?