Istorija

Dušan Ičević

Srbi su dobri dok ne dođu

(15 riječi)

Srbe opet zas(v)rbljelo da prirede novu Podgoričku skupštinu, I zanavijek potru crnogorsku Crnu Goru.

Srbi ponavljači hoće novu Podgoričku skupštinu. Protivnii obnove nezavisne Crne Gore na referendummu 2006. godine ponovo su u akciji. Nezavisna Crna Gore im je “otela” sve što su na nelegitimnoj i neustavnoj Podgoričkom skupštinom izveli 1918. godine: Ukinuli državu, dinastiju, naciju, autokefalnu Crnogorsku crkvu… Objavljeno je na “Fejsbuku” otvoreno i ogoljeno da hoće ponovo Podgoričku skupštinu u punom dejstvu. “Moramo da ukinemo Crnu Goru kao državu i da se ponovo ujedinimo kao 1918. godine u jednu državu Srbiju. Ako ne ukinemo Crnu Goru, ukinuće ona nas Srbe…” (Ako ne ukinemo Crnu Goru ona će se pretvoriti u Ukrajinu, )

Srpski “slačak” znači iznova. 

Naslovio sam tvrdnjom uglednoga srpskoga i jugoslovenskoga naučnika, ustavotvorca, akadmika Jovana Đorđevića.(Boro Krivokapić, Jugoslavija i komunisti, Mladost, Beograd 1988; prenijele Vijesti, 4. jul 1999, str, 4 ) Akademik je naglasio: “Od svih jugoslovenskih naroda, Srbi i Srbija nose najviše zabluda 19. i ovog veka.” Nose i sada, i time se izgleda – ponose. U knjizi Nacionalni karakter: u pogodbi posebno razmatram Srpske zablude i razblude (str. 72-80) .

Umišljaju srbski krivotvorci da imaju pravo na  sve što im se prohtje. Samoproglašeni: Nebeski narod, Bog je Srbin, Najstariji narod na svijetu, narod prije Adama, iz kojega proishode svi narodi…

Proizvoljno “pravo” Srba na Crnu Goru i sve najvrjednije crnogorsko stvarano hiljadu godina nastoje da posrbe i pretvore u svoju istoriju i teritoriju.

Samo u vrijeme okupacije Raške/Srbije pod Nemanjićima i njihovim nastavljačima, i nakratko pod nadzorom srpske vojske, pomognute Saveznicima, na Podgoričkoj skupštini 1918. godine uspijevali su da potčinjenu Zetu/Cnu Gou i Kraljevinu Crnu Goru srpskom zovu. Sam usklik na kraju Podgoričke skupštine pokazuje istinu: Od sada više neijesmo Crnogorci, sada smo Srbi. Tako je bilo sve do 13. julskoga ustanka, Narodno-oslobodilačke i antifašističke borbe i pobjede obnovljene Crne Gore kao ravnopravne republike u Demokrtskoj Federaciji Jugoslaviji. Prvi Popis stanovništva pokazao je da u Crnoj Gori Crnogorci čine preko 90%.

Otkud, otkad pravo Srbima na Crnu Goru, koje koriste neprekidno, i po nahođenju? Otkad su Srbi nastanili, i zašto naseljavali Crnu  Gou? Poznato je još od Porfirogenita O upravljanju Carstvom (De administrando imperio) da Hrvati, Srbi, Dukljani i ostala susjedna plemena pripadaju „Sclavinima“.

Naseljavali su sadašnju Crnu Goru slojevito Iliri, Romani, Kelti, Romano-Iliri, Sloveni, smjenjivali, pretapali... Postajali Dukljani, Zećani, Crnogorci. Ima autora koji svode na Vlase i Arbanase. Etničku čistotu „zamućuje“ novo genetsko hapl istraživanje, po kome su Srbi samo 30 odsto Sloveni, 20 odsto Iliri, 18 odsto Tevtonci, 14 odsto Kelti, 9 odsto Feničani, 6 odsto Heleni, 2 odsto Vikinzi. (Institut za genetiku Igenea) Istražianje je vršeno kada su Srbi i Cenogorci živjeli u zajedničkoj državi.

Ponoviću srpskim ponavljačima krivotvorina svoje kritičke prosudbe o srpskim starosjediocima.

Prethodnica dolaska Srba u Crnu Gou bilo je bjegstvo župana Zavide zbog meteži u Raškoj. Rodio mu se sin Stefan u Spužu, kako potvrđuje document nađen u manastiru Voljavči ispod Rudnika. Kršten je po katoličkome obredu, pošto je Duklja bila katolička zemlja. Netačno je da je rođen u Ribnici, nepostojećem gradu, što sam  osporio u tekstu Podgorica nije Nemanjin grad objvljen u Crnogorskome portalu.

Prava najezda Srba na Crnu Goru bila je kada je Nemanja “ognjem I mačem” pokorio i porušio sve gradove u Duklji: Danj, Sardoniki, Rosaf zvani Skadar, Svač, Ulcinj, grad slavni Bar, i Kotor, u koji prenese svoj dvor.

Dao je sebi pravo, dobijeno od Boga, kako kazuje u Osnivačkoj povelji manastiru Hilandaru 1198. godine, da je Bog nakon što stvori  nebo i zemlju, i ljude na njoj i blagoslovi ih i dade im vlast, postavi jedne za careve, druge za knezove, treće za vladare. Zahvaljuje Bogu što je u neizmjernoj milosti i čovjekoljublju dao „našim dedovima i pradedovima da vladaju“ srpskom zemljom. „I postavi mene za velikog župana, narečenom na svetom krštenju Stefana Nemanju“.[1]  Zahvaljuje Bogu što je u neizmjernoj milosti i čovjekoljublju kao i vizantijskim vladarima, dao pravo da osvaja i pokorava tuđe zemlje i narode. „I postavi mene za velikog župana, narečenom na svetom krštenju Stefana Nemanju“. (Dr Dragoljub Danilović, Država i crkva u vreme Nemanjića, Politika, dodatak)

Pustošenja osvojenih gradova naziva se oslobađanje srpskih zemalja.[2]

Za njegove sinove Nemanja je imao dedovinu i otačastvo svuda, i pravo da povrati i pridobije sve krajeve koje je poželio. Rušio je i uništavao sve pred sobom, pa i gradove u kojima je „narod svoj“. I Dioklitiju i Dalmaciju smatra za „otačastvo i rođenje svoje“, iako se zna, i Stefan Prvovenčani zapisuje, da su se od velikog meteža u krajevima u kojima su živjeli njegovi roditelji sklonili u Dioklitiju.(Život Stefana Nemanje od kralja Stefana Prvovenčanoga, Stare srpske biografije, Srpska književna zadruga, priredio Milivoje Bašić,  Beograd 1924, str. 31).

Veliku uzdanicu za srbovanje čini štivo Milorada G. Medakovića Život i običaji Crngoraca (najprje štampano u Novome Sadu 1860, reprintovano 1999. u Beogradu).   Izbjeglice, dobjeglice, uskocispas nalazeu albodnoj Crnoj Gori.

Autor smatra da je, kako piše u Predgovoru, blizu sedam godina  koje je proveo u Crnoj Gori imao vremena i prilike da pozna Crnogorce sa svake strane.(!?, moji znaci, D. I)

Zadivljen i začuđen čitam: Petar II „se sam ponosio što je Crnogorac; ponosio se  sa junaštvom i sa vrlinom svoje braće Crnogoraca“. Crnogorci su „svetlali obraz i sebi i svemu našemu narodu“. Napominjem da ćirilična štampa sadrži i ruska slova. Spoznao je da se Njegoš ponosi što je… A naš narod? Saznam i ja odmah, već u Uvodu da su se skoro svi Crnogorci doselili iz Ercegovine. Ipak, odmah zatim: Crnogorci su uskoci sa Kosova. Što se zbilo sa onima iz Ercegovine? Žalostivo: „Poslije propasti carstva srbskoga na Kosovu, počeli su jadni Srbi od ljute nevolje uskakati u današnju Crnu Goru“. Nevolje su nagonile izvrsne junake Srbe da idu u zbjegove, da uskaču i „da se poseljavaju u vrletno i pusto mjesto“. Još gore: „Crnogorci su uskoci od Kosova, oni su uskakali u današnju Crnu Goru. Uskakali su najviše u XV vijeku“. Znači. Matica im nije Crna Gora niti imaju pravo da imaju Crnu Goru kao srpsku svojinu. I najgore: Crna Gora je tada bila pusta, oblast zetskih gospodara, Balše i Stevana Crnojevića, koji su bili samo Gospodari vsoi Zeti i Pomorskija zemli.  (Život i običaji Crngoraca, str. III-V).     

Strašno: O Crnoj Gori tada nije bilo spomena. Kontekstualno navodim kada je i kako Crna Gora bila spominjana.

Zastajem: Ako je Crna Gora tada, svejedno kako se zvala, bila pusta zemlja, kojim i kolikim narodom su vladali, kome su bili Gospodari Balšići i Crnojevići?! Je li ikada bilo u Crnoj Gori starosjedilaca, domorodaca, ili su tek Srbi uskoci naselili pustu zemlju, razmnožili se i osvojili pravo svojine zavazda. Naveo sam dovoljno činjenica o prastaovnicima i naseljenicima Duklje, Zete, Crne Gore prije nadošlih Srba.

Većina srpske vlastele izginula je na Kosovu, a seobe Srbalja su pretežno bile ka sjeveru i plodnoj Vojvodini; u Habsburškoj carevini. Crnogorci nijesu čekali “kosovske nesrećnike” da ih oni nadahnjuju idejom slobode i nezavisnosti, nego su vodili viševjekovne borbe i ratove za samostalnost. Umećem: Da srpska vlast nije dobrodošla pokaziju ratni sukobi koje su vodili Crnojevići u kojima je Stefanica 1452. i 1453. godine pobijedio vojsku kojom su komandovale vojvode despota Đurđa Brankovića,

Objavljena 1860. godine, kada je nastupio novi knjaz Nikola I, mogla je Medakovićeva knjiga da bude poželjna lektira posrbljivanja, posebno mladoga vladara punila Srpstvom.

Ponovno sazivanje Podgoričke skupštine neće moći. Crna Gora je članica NATO, kojoj su se žestoko protivili srpski propagandistii.

Anticrnogorski nagon vodi  mitropolita polovine Srpske crkve u Crnoj Gori Jaonikija da ne pominje Crnogorce u okviru slovenskih naroda, da slavi ratne zločince i vrši žalopojke četnicima, slugama okupator, koji su zajedno sa Njemcima bježali od narodnoga suda, izginulih od ustaša, tada saveznika. Predsjednik crnogorske Skupštine ne čestita nezavisnost Crne Gore, a “frontovac” zvani Pipun sa velikom lajavicom da je nezavisna Crna Gora nastala na ubistvima.

Došli su… dvedesetih godina 20. vijekaiz područja ratnih sukoba, naselili pretežno primorske gradove. Osvajali vlast, podržani velikom propagandom i parama iz Srbije. Vens Oven je u svome planu, i zbog toga, zatražio da Crna Gora otvori prostor za izlazak Srbije na more. U predizbornim kampanjama Srbi su imali pet nacionalnih partija u Boki, da koji Srbin ne umakne u tuđi tabor. 

Srbi u Crnoj Gori su jedinstveni, svi misle isto. Izrod je ko drukčije misli. Tako su ustali u odbranu popova koji su ratne zločince proglasili za junake. Šute i na očigledne bestilake, napr. na navedeni poziv da se ponovo ukine Crna Gorać.Složni su u vapaju o ugrožnosti Srba u Crnoj Gori, čak i onda kada učestvuju u vlasti. Razlog za malo Srba u državnoj službi može biti i zbog toga što su protiv nezavisne Crne Goe...

            “Karakternu” osobinu Srba da svakoga hoće da posvoje lucidno je spoznao Dobrica Ćosić. “Najčešći tip Srbina: čovjek koji ne razlikuje druge ljude od sebe... On voli samo one koji liče na njega”. A najgora srpska osobina po Ćosiću jeste: “... strast da što prije prisvoji i učini sebi ravnim svakog koga sretne ...”. Sve čini da svi budu kao on” (Srpsko pitanje - demokratsko pitanje). Ko odoli... 

 



[1] Dr Dragoljub Danilović, Država i crkva u vreme Nemanjića, Politika, dodatak

 



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.