Perove su slike lijek, melem od ozljeda što ih nanosi surova realnost izopačenosti, potonuća, virtuelnog spektakla i odsustva nade vrijednosnog smisla. Njegove su slike veliki prozori nekog novog buđenja

Kakva poza! – kažem sebi, dok gledam Gordanu koja, s rukom na lijevom kuku, iz cigarete u desnoj povlači dubok dim. Cigrete koja će ju ubiti. Bog bi, ako je i malo fer, morao postojati bar u ovom času, jer mi je nevjerovatno da bi ovoliko ubjedljivo držanje moje drage moglo biti ček bez pokrića