"Jednom je preživio nikšićke četnike i okupatore, drugi put ga mrtvoga neće ubijati sijači mržnje i velikosrpske ideologije”, poručuje kćerka Vita Nikolića organizatorima festivala koji planiraju da održe pjesničko veče posvećeno njenom ocu

Zaboravio sam stotine važnih, pa i sudbinskih stvari iz našeg zajedničkog života, a do smrti ću pamiti njeno molim, izgovarano na pet-šest raznih načina, i zato uvijek rječito, jer ga je uvijek bojila malo drukčijim smislom. U tome molim sad mi se naslućuje cip-cijela Gordana

Od kraja 1945. godine, dakle od oslobođenja od fašizma do danas, Crna Gora nije imala nezavisniju i slobodniju instituciju prosvjete i kulture nego što je današnji cetinjski Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Bukvalno je otet ispod žvala velikosrpskog nacionalizma koji od 1945. godine nikad, baš nikad nije prestajao da Crnoj Gori i Crnogorcima prijeti nestajanjem. Crnogorci su se povremeno kočoperili i pružali otpor, računajući na svoje ne male zasluge za oslobođenje zemlje, ali su se možda češće uvijali glavom u ramena zbog navodnog bratstva i jedinstva, ili mira u kući