Kultura

Posljednja linija odbrane

Okt 15, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

Od kraja 1945. godine, dakle od oslobođenja od fašizma do danas, Crna Gora nije imala nezavisniju i slobodniju instituciju prosvjete i kulture nego što je današnji cetinjski Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Bukvalno je otet ispod žvala velikosrpskog nacionalizma koji od 1945. godine nikad, baš nikad nije prestajao da Crnoj Gori i Crnogorcima prijeti nestajanjem. Crnogorci su se povremeno kočoperili i pružali otpor, računajući na svoje ne male zasluge za oslobođenje zemlje, ali su se možda češće uvijali glavom u ramena zbog navodnog bratstva i jedinstva, ili mira u kući

rnogorce je, uz stalno prisutnu agresivnu srpsku posesivnost, tješio podatak da niko drugi osim Srba, ni u Evropi ni bivšoj Jugoslaviji, nije dovodio u pitanje crnogorski državnoistorijski, kulturni i drugi identitet.

Crnogorska očekivanja da će se srpski nacionalisti, od čijeg uticaja nikad nije bila vidljivo oslobođena oficijelna vlast u Beogradu, jednog dana zastiđeti zbog svoga odnosa prema Crnoj Gori samo je dalje histerisala srpsku prostačku alavost usmjerenu prema žuđenim crnogorskim vrijednostima.

Nezadovoljna svojim dijelom istorije, a opterećena imperijalnim ambicijama, Srbija je nastojala da Dušanovo carstvo, koje je u svome najširem obimu trajalo samo osam godina, razvuče u vjekove. U nedostatku realnih dokaza o svojoj veličini Srbija je zgrabila za sebe kosovski mit u čijem je stvaranju svojim moćnim ijekavskim desetercem u visokoj mjeri učestvovala Crna Gora.

Ne treba nikako zanemariti ne mala povremena crnogorska nastojanja da se, opet zarad mira u kući, dozvoljavaju navodne srpske prednosti nad Crnogorcima kako bi se srpski kompleks inferiornosti lakše podnosio.

Priśetimo se samo pretužnog odgovora Blaža Jovanovića koji je na zahtjev za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve, ukinute 1918. godine, spremno odgovorio: „Nećemo obnavljati crkvu, jer bismo se tako mnogo zamjerili Srbiji“. Namjerno prigušujući crnogorsku nacionalnu samosvijest i svodeći je na balkansku marginu čak i komunistički režim je, opet radi unutrašnjih ravnoteža, podnosio onu, nažalost, primitivnu pjesmu Crnogoraca u Beogradu koji su, zavodeći crnogorsko kolo za državne praznike na Kalemegdanu, pjevali „Ko ne voli Crnogorca/ Očina mu je… oca“.

Na śednici najvišeg partijskog organa Politbiroa Centralnog komiteta još uvijek Komunističke partije Jugoslavije nije se odlučivalo nego samo uzimalo k znanju utvrđivanje datuma ustanaka u republikama i pokrajinama. Saopšteno je, jer se očigledno odluka donosila u najužem rukovodećem sastavu, da je Dan ustanka u Srbiji 7. jul 1941. godine, pa zatim slijede ostali.

Naravno, Crnogorcima je priznat Trinaesti jul kao dan ustanka, jer u drugim republikama ili pokrajinama masovnog ustanka poput crnogorskog nije ni bilo. Prisutni Crnogorci, među kojima je bio narodni heroj Komnen Cerović su viteški oćutali, ali je član Politbiroa iz Srbije Blagoje Nešković nestrpljivo uzviknuo: „Dobro je samo da smo koji dan pre Crnogoraca!“

Ostavimo se krupnih tema pa se zapitajmo da li je neko od Crnogoraca smio, sve do pojave Radoja Radojevića, Vojislava Nikčevića ili Radoslava Rotkovića - da svoj jezik nazove svojim imenom, a da odmah ne pretrpi partijsku kaznu ili hitnu degradaciju u stručnim krugovima u kojima je prije toga imao možda izvjesnog ugleda? Da li je neko godinama smio da Narodno pozorište u Titogradu, koje je u Crnoj Gori jedino ostalo poslije poznatog pogroma crnogorskih institucija kulture nazove crnogorskim? Da li bi prijedlog za osnivanje Matice crnogorske mogao bezbolno biti raspravljen prije kasnih devedesetih ili ne daj bože uvažen? Kolika je drama pravljena u Crnoj Gori povodom pokušaja osnivanja Crnogorskog P.E.N. centra?

I kad su, uz protivljenje armije poltrona Srbiji i Beogradu, pomenute institucije osnivane ostajale su materijalno uboge. Danas ni Matica crnogorska ni Crnogorski P.E.N. centar nemaju ni kvadratni metar prostora u svome vlasništvu. Priśetimo se dugogodišnje crnogorske drame u kojoj je najmanje deceniju trajao otpor crnogorskih pedagoških mediokriteta pokušajima da se fakultet u Nikšiću, nastao od bivše cetinjske trogodišnje Više pedagoške škole, nazove filozofskim.  izvor: pobjeda

sve su institucije dugo zabranjivanog crnogorskog sadržaja nastajale kao Pokret otpora srbizaciji i obesmišljenju. Tako je nastao i Fakultet za crnogorski jezik i književnost i zbog toga ga nikad nećemo dati čak ni tolikoj sili u obličju Gorana Danilovića. Fakultet za crnogorski jezik i književnost posljednja je linija odbrane protivu ponižavajuće banalizacije Crne Gore.