OSVRT NA ROMAN BALŠE BRKOVIĆA-AURORA
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U
današnjem vremenu hiperprodukcije književnih djela, gdje nam se svakodnevno
nude nove priče i avanture, rijetko se dogodi da knjiga iskrsne iz tog beskrajnog
mora riječi i ostavi nas bez daha. No, povremeno se pojave djela poput romana
“Aurora“ autora Balše Brkovića, koja nas podsjećaju na snagu pripovijedanja i
umjetnost stvaranja svijeta riječima. Ova knjiga ima sposobnost ne samo da nas
prenese u imaginarni svijet piščeve mašte, već i da nas vrati u prošla vremena,
podstakne nas na duboko promišljanje, te izazove našu sopstvenu kreativnost dok
pokušavamo odgonetnuti njene dublje poruke.
U današnjem društvu gdje je brzina postala ključna riječ, a pažnja često
skraćena na nekoliko sekundi, knjige poput “Aurore“ predstavljaju dragocjeni
podsjetnik na moć književnosti i njezinu sposobnost da nas duboko poveže s
likovima, mjestima i idejama koje se u njoj kriju. Ova knjiga, koja nosi u sebi
snažne poruke i bogatu priču, uspijeva nas vratiti u vremena koja su davno
prohujala, pružajući nam priliku da istražimo istorijske aspekte i sagledamo ih
iz jednog sasvim novog ugla. U nastavku ovog moga eseja, i osvrta istražit ćemo
dublje “Auroru“ Balše Brkovića, istražujući njezinu slojevitu naraciju,
karaktere i poruke koje nosi sa sobom. Kroz ovu analizu, nadam se da ćemo doći
do boljeg razumijevanja zašto su knjige poput ove tako važne u svijetu
književnosti, te kako nas one mogu obogatiti i oblikovati kao čitaoce i
pojedince. Američki pisac i profesor E.L. Doctorow lijepo je to definisao: “ Pisci su kao svjetionici na obali uma,
osvjetljavajući put kroz tamu neznanja. “
Događaji koji su se odvijali na
početku 1932. godine predstavljaju fascinantan trenutak u vremenskoj i
književnoj ravni, a koji je zabilježen u romanu. Ova priča pruža nam uvid u
šarolikost likova i događaja tog perioda, istovremeno nam otvarajući prozor u
društvene, političke i kulturne aspekte tog vremena. Putovanje putnika iz
Sarajeva prema Nikšiću, a zatim autobusom prema Podgorici, nagovještava
složenost i dinamiku tadašnjeg društva na Balkanu. Grupa putnika koja se
sastoji od studenata, vladinih službenika, emigranata i drugih likova, reflektuje
različite društvene slojeve i pozicije, što ukazuje na različita iskustava i
pogleda tog vremena. Lik poput Tin Ujevića, koji se pojavljuje među putnicima,
dodatno obogaćuje naraciju. Ujević je bio izuzetno značajan hrvatski pjesnik
tog doba, čija je poezija često izražavala duh vremena i društva u kojem je
živio. Njegova prisutnost na tom putovanju može se tumačiti kao simbol
povezanosti književnosti i društva tog razdoblja. Pisci poput Ujevića često su
bili glasnici svojih vremena, izražavajući ideje i emocije koje su oblikovale
društvo u kojem su živjeli. Osim toga, početak 1932. godine bio je turbulentan
period na Balkanu, s mnogim političkim i društvenim previranjima. Komitske
grupe koje su presrele putnike na tom putovanju svjedoče o političkoj
nestabilnosti tog vremena. Ovaj uvod u roman nam takođe može poslužiti kao istorijski
dokument koji oslikava vremenski kontekst i društvene tenzije toga doba. U
književnom smislu, ova priča pruža priliku za istraživanje teme putovanja kao
simbola promjene i razvoja likova. Putovanje često služi kao metafora za
traganje, otkrivanje, i razumijevanje, a likovi koji prolaze kroz ovu avanturu
možda će se suočiti s unutrašnjim i spoljnim izazovima koji će ih mijenjati. U
zaključku, priča o putnicima iz Sarajeva prema Nikšiću i dalje prema Podgorici
u početku 1932. godine nudi intrigantan uvid u vremešne aspekte Balkana tog
perioda, istražujući raznolikost likova i njihovu povezanost s društvom i
književnošću. Ova priča poziva čitaoca na dublje razmišljanje o tadašnjem
vremenu, društvu i pojedincima koji su oblikovali te nemirne godine.
Roman “Aurora“ autora Balše Brkovića
očigledno je duboko prožet istorijskim, društvenim i filozofskim aspektima tog
vremena između dva svjetska rata, pružajući nam jedinstvenu priliku da
istražimo različite vidike tog perioda kroz različitee likove i puno simbolike
prisutne u tekstu. Šahovski klub “
Aurora“ kao centralna tačka romana simbolizuje mnoge složene aspekte društva
tog vremena. Prvo, šah kao igra strategije i intelektualnog izazova odražava
duboku vezu između pojedinca i države. Igra na šahovskoj ploči može se
interpretirati kao paralela za političku igru i manipulaciju koja se odvijala u
toj eri. Kroz lik velemajstora Bora Kostića, čuvenog šahista tog vremena, pisac
naglašava značaj pojedinca i njegovog doprinosa društvu, bez obzira na to da li
se radi o šahu ili politici. Pojam simultanke, šahovskog meča u kojem velemajstor
igra protiv više protivnika istovremeno, može se tumačiti kao metafora za
tadašnje političke prilike. Kao što šahovski velmajstor mora simultano
razmišljati i donositi poteze protiv različitih igrača, tako su i političari i
intelektualci tog vremena bili suočeni s mnogim izazovima i odlukama koje su
uticale na budućnost države. Društveni razvoj Podgorice između dva rata
predstavlja složen proces transformacije i modernizacije. U romanu se ogledaju
različite perspektive tog razvoja, od advokata i profesora do trgovaca i
hotelijera. Svaki od ovih likova donosi svoje viđenje budućnosti, istražujući
različite aspekte društvenih i ekonomskih promjena koje su oblikovale grad i
državu. Samo ime šahovskog “Aurora“ duboko je simbolično i složeno. Osim što
označava šahovski klub, ovo ime simbolizuje nadu, ljepotu i novi početak. Ova
dvostruka konotacija imena dodatno obogaćuje roman, sugerišući da je “Aurora“
ne samo mjesto đe se odvijaju šahovske partije, već i mjesto gdje se rađaju
ideje i inspiracija. U cjelini, roman “Aurora“ otvara prozor u bogatu i
kompleksnu istoriju tog vremena, istražujući društvene, političke i
intelektualne dinamike kroz likove i simbole koji ga nastanjuju.
Prisutnost političkih i kulturnih
veličina tog vremena, kao što su Marković, Đilas, Zogović, te njihova
razmišljanja i stavovi o Duklji i budućim državnim entitetima, dodaju dubinu i
kompleksnost romanu “Aurora“. Ovi likovi predstavljaju različite političke
struje i ideologije koje su tada utemeljile Balkansku političku ali i književnu
scenu. Marković, Đilas i Zogović bili su ključni političari i intelektualci tog
vremena, svaki sa svojim sostvenim viđenjem budućnosti i željom za promjenom.
Njihova prisutnost u romanu ukazuje na političku napetost i rivalstvo koje je
vladalo tog vremena, dok se istovremeno suprotstavljaju idejama i vizijama o
formiranju nove države. Kroz ovu paletu likova, roman “Aurora“ baca svijjetlo
na različite perspektive i ambicije za društvenim i političkim promjenama na
Balkanu između dva rata. Ovo takođe naglašava koliko je politika bila
isprepletena sa kulturom, književnošću i šahom, kao sredstvima izražavanja i
promišljanja o budućnosti. Povezanost gradova Podgorice, Cetinja i Dubrovnika
kroz šah dodatno obogaćuje priču. Šah, kao igra intelektualnih izazova i
strategije, simbolizuje i samu priču Balkana tog vremena. Kroz šahovske partije
koje se odigravaju u romanu, pisac prikazuje složene poteze i strategije koje
su političari i intelektualci koristili kako bi oblikovali budućnost tog
regiona. Na taj način, roman “Aurora“ uspješno spaja istorijske i kulturne
elemente, politiku i umjetnost, pružajući čitatelju dublji uvid u dinamiku
Balkana između dva rata. Likovi i simboli koje autor koristi daju širu sliku
tog vremena, istovremeno istražujući dublje teme identiteta, nade i promjena.
Policijski načelnik (Globarević),
koji je zadužen za praćenje i nadzor šahovskog kluba “Aurora,“ predstavlja samo
jednu u nizu figura u romanu. Njegova uloga u praćenju i manipulaciji članovima
kluba dodatno istražuje složene aspekte političke kontrole i nadzora koji su
bili prisutni u to vrijeme. Globarević, poput mnogih političkih činovnika tog
vremena, koristi svoju poziciju kako bi se infiltrirao u šahovski klub i pratio
aktivnosti članova. Njegova tvrdnja da su šahovski klubovi poput “Aurore“
centri iz kojih proizilaze nove političke ideje i djela, posebno pro-ruskih
emigranata, odražava tadašnji strah od potencijalnih subverzivnih aktivnosti i
političkih agitatora. Kroz svoje
doušnike, Globarević nastoji prikupiti informacije o članovima kluba i njihovim
aktivnostima. On vješto manipuliše situacijom kako bi se uvjerio da će klub
poslužiti njegovim političkim ciljevima, te kako bi spriječio bilo kakvu
potencijalnu prijetnju vlastima. Ova dinamika u romanu naglašava klimu straha i
represije koja je vladala u to vrijeme. Policijski nadzor i prisluškivanje bili
su uobičajeni instrumenti vlasti za kontrolu političke opozicije i bilo kakvih
potencijalnih prijetnji režimu. Šahovski klub, koji bi mogao biti shvaćen kao
mjesto intelektualnog dijaloga i razmjene ideja, postaje potencijalna meta za
nadzor i kontrolu. Ova priča takođe ukazuje na dublje teme o slobodi
izražavanja, političkom aktivizmu i otporu prema represivnim režimima. Članovi
kluba “Aurora“ i drugi likovi koji su uključeni u priču suočavaju se s moralnim
dilemama i izazovima kako bi zaštitili svoje ideale i ostali dosljedni svojim
uvjerenjima uprkos prijetnjama i pritiscima koje im postavlja policijski
načelnik. Na ovaj način, roman “Aurora“
ne samo da istražuje složene političke i društvene dinamike tog vremena, već i
postavlja pitanja o individualnoj hrabrosti i moralnim izazovima s kojima su se
ljudi suočavali u borbi za svoje uvjerenje i slobodu izražavanja. Policijski nadzor i represija
postaju snažna pozadina koja ističe težinu ovih tema u romanu.
Epizodni likovi poput Riza Tičice,
Jefta, Pula Poskočie i drugih, često čine roman dubljim i življim, dodajući
različite nijanse i slojevitost romanu. Iako se možda ne pojavljuju u svakom
poglavlju ili nemaju centralnu ulogu, njihova prisutnost obogaćuje roman
“Aurora“ na različite načine. Rizo Tičica, Jefto, Pula Poskočie i drugi likovi
iz ove romannskne galerij mogu predstavljati različite aspekte društva tog
vremena. Njihove priče i karakteri često prikazuju različite društvene i
kulturne slojeve Balkana između dva rata. Ovi likovi mogu biti emigranti,
radnici, seljaci, ili predstavnici drugih društvenih grupa, a njihova
prisutnost pomaže nam da dublje razumijemo različitost i draž jedne Podgorice. Osim
toga, epizodni likovi često donose autentičnost priči, čineći je stvarnijom i
bližom čitaocu. Njihove priče i dijalozi mogu pružiti kontekst i dublje
razumijevanje glavnih likova i događaja u romanu. Oni takođe dodaju element
nepredvidljivosti i iznenađenja u priču, jer njihove uloge često nisu unaprijed
jasno definisane. Epizodni likovi takođe mogu nositi simboličke poruke ili teme
koje obogaćuju roman. Njihove sudbine i postupci mogu ilustrovati šire teme kao
što su društvena nepravda, borba za opstanak, ili sukobi između tradicije i
modernizma. Sve ove karakteristike epizodnih likova čine roman “Aurora“
dinamičnim i dubokim. Epizodni likovi doprinose složenosti i dubini priče,
čineći je ne samo pričom o glavnim junacima, već i o različitim sudbinama i
iskustvima likova na marginama priče.
Roman “Aurora“ autora Balše
Brkovića, s mnogo svojih složenih i dubokih aspekata, predstavlja pravo
književno remek-djelo koje nas vodi kroz vrijeme i prostor Balkana između dva
svjetska rata. Iako je nemoguće sveobuhvatno opisati bogatstvo i dubinu ovog
romana u samo nekoliko riječi, moj književni osvrt o “Aurori“ mogu zaključiti
ovako: “Aurora“ je knjiga koja nas vodi na putovanje kroz vrijeme i prostor,
pružajući nam jedinstven uvid u Balkan i Podgoricu između dva rata. Kroz svoju
složenu mrežu likova, uključujući istorijske ličnosti iz različitih društvenih
sfera, roman istražuje političke, kulturne i društvene aspekte tog perioda.
Šahovski klub “Aurora“ nije samo mjesto đe se odigravaju partije šaha; on je
simbol kompleksnosti ideja i paradigmi toga vremena. Ovaj roman nas podsjeća na
moć književnosti da nas vraća u prošlost, da nas suoči sa složenim aspektima
istorije, i da nam pomaže razumjeti evoluciju društva i kulture. Brkovićeva
sposobnost da kroz likove i događaje prikaže dublje teme, kao što su identitet,
politika i sloboda, čini “ Auroru“ izuzetno dubokim i značajnim djelom
savremene crnogorske književnosti. Kroz mnogobrojne živopisne likove roman
postaje živ i dinamičan. Njihova prisutnost dodaje dubinu i složenost priči,
čineći je stvarnom i dubokom. Brković koristi bogat jezik, simbole i metafore
kako bi stvorio dubinu i složenost u pisanju. Njegova sposobnost da prenese
duboke emocije i kompleksne ideje kroz jezik i stil čini ovu knjigu izuzetnom. Na
kraju, “Aurora“ nas poziva da dublje razmišljamo o prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti Crne Gore a samim tim i Zapadnog Balkana, o političkim i kulturnim
promjenama i o snazi ljudske volje da se bori za svoja uvjerenja. Ovo je roman
koji nas podstiče da se vraćamo njegovim stranicama, pronalazimo nove nijanse i
razmišljamo o dubljim značenjima, čineći ga jednim od onih književnih dela koja
nas ostavljaju sa snažnim utiscima i razmišljanjima dugo nakon što smo
zatvorili korice kojima ćemo se često vraćati. Autorova sposobnost da stvara
duboke likove, istražuje složene teme i prenosi duboka značenja čini ga važnim
piscem crnogorskog književnog kruga. Šah kao simbol u romanu “Aurora“ autora Balše Brkovića ima duboko
značenje i predstavlja mnoge složene ideje i teme koje se protežu kroz priču.
Iako se šah čini kao igra na površini, on služi kao moćan simbol za
različite aspekte društva, politike i ljudskih interakcija. U šahu, igrači
moraju razmišljati unaprijed, razvijati strategiju i koristiti taktiku kako bi
ostvarili svoje ciljeve. Ovo odražava političke i društvene konflikte u romanu,
đe različite frakcije i likovi razvijaju strategije za ostvarivanje svojih
ciljeva. Šah postaje metafora za igru moći i uticaja u kojoj svaki potez ima
dublje značenje. Šah
često nosi konotacije borbe ili rata na intelektualnom nivou. U romanu “Aurora,“
šah se koristi kako bi simbolički prikazao političke i ideološke konflikte koji
su obijeležili Podgoricu ali i Crnu Goru tog vremena. Šahovske partije koje se
igraju u klubu Aurora“ predstavljaju sukobe i igre moći između različitih
političkih struja.
Balša Brković tematikom i stilom
pisanja u romanu “Aurora“ neodoljivo podsjeća na proslavljenog američkog pisca F.
Skot Ficdžerald-a koji se sličnom temom bavio u “Velikom Getsbiju“ na samim
počecima XX vijeka romana đe dominira bogastvo i dekadencija. Ficdžerald je
poznat po svojoj poetskoj i simboličnoj prozi u “Velikom Getsbiju“ Slično tome,
Balša Brković takođe koristi bogat jezik i simbole kako bi dublje istražio teme
u “Aurori.“ Oba
romana istražuju društvene klase i društvene norme tog vremena. Oba romana su esejistički važna jer pružaju
dublje razumijevanje društva u kojem su postavljeni. Uprkos različitim
kontekstima i kulturama, oba romana nude duboke uvide u ljudske priče,
društvene promjene i univerzalne teme. Brkovićev roman “Aurora“ je
svjedočanstvo njegove književne nadmoćnosti i doprinos književnom svijetu.
Albert Kami francuski pisac i filozof je to lijepo definisao: “Nema sunca bez
sjenke, a to je istina o knjigama. “ Ovaj citat nas podsjeća da knjige, poput života, imaju svoje
svijetle i tamne strane. Brkovićeva “Aurora“ se bavi raznim temama, uključujući
političke konflikte, emigraciju i društvene promjene, pokazujući da knjige, kao
i život, nisu jednostavne i jednostrane. “
0 Komentara