Dušan Ičević
Mržnja je okot zla
Mržnja je ponovo u modi. Ništa novo:
Nastavlja se ono što sam već objavio u tektu Zlo mržnje u Crnogorskom portalu. Najnovija israživanja pokazuju da je mržnja u naponu. I predsjednik
Milatović ponavlja borbu prituv govora mržnje. U pomenutom tekstu upravo sam
kritički prosudio dodjelu Ordena koji je dodijelio gn Amfilohiju.
Mržnja
se nakotla i nakon „oslobođenja“ koje su najavili pobjednici izbora 2020. Ne
biraju se sredsva da se uspije u namjerama.
Zapravo, u ime demokratije u ljudima je oslobođena pobuda da se dobije
sve što se zaželi. Provrlo je najgore, najviše pohlepa za parama i vlašću. U
Skupštini Crne Gore, i u opštinskim skupštinama protiv neisomišljenika ili
političkih protivnika izriču se svakakve pogrde, množenjem mržnje. Na
društvenim mrežama se sloboda mišljenja pretvara u govor mržnje. Biva osude,
ali nema presude zanasilničko ponašanje.
U
posebnim tekstovina Zlo domaće i uvozno,
Zlo i naopako, posebno Zlo zla/Svezlo, Izvedenice zla, u kojem sam nabrojio preko 170 poimenice zla,
prvaci smo u svijetu, za Ginisovu knjigu rekorda. U tekstovims Zlo ne jenjava i Zlo sr razjarilo (
15. 4. 2023. I 28. 10. 2023) ponavljam
značenja zla kao izvora mržnje.
Tzv. pomiritelji pokušavaju da
izjednače partizane i šetnike, prenebregavajući da su partizani borci za slobodu i antifašisti, a četnici sluge
okupator. I predsjednik Skupštine Andrija Mandić sada odjednom naglašava i
antifašističku Crnu Goru, ne dirajući četničkoga vojvodu. Mržnja opstoji upravo
u pristajanju na potiranje istorijske istine.
Pokušava se da se propagandom
Crkve Srbije, uzvise i slavie ratni zločinci. Najnovije je da se Draža
Mihailović proglašava za vođu Trećeg srpskog ustanka 1941. godine. Zna se da je
osuđen zbog izdaje službe okupatorima. Zato zlo samjeravam sa zločin(stv)om.
Zlo na djelu. Namećem: Zlo je supstancijalno a ne banalno, svejedno kako
izgledalo iracionalno, operacionalno, manifestaciono. Ako se zlo banalizuje,
postaje obična svakodnevica na koju se navikava i – pristaje. Utoliko je
razornije što se pričinja ili prikazuje da je banalno, rutinsko, onako… Banalno
je nešto tupavo, naizgled obično, prost(ačk)o, otrcano, bedasto, pa i bez duše,
besramno, plošno, bez dubine… Zastajanje na banalnosti zatupljuje. Pošto
naizgled nije iskonsko nego prolazno, sveobuhvatno a ne sveopšte, zamalo bez
vidljivoga značaja, nema potrebe ni da se – dira. „Neka ga!” Kao da će proći
samo od sebe.
Čovjek je po biću i zločesto
stvorenje. Zlo je i usud i udes čovjeka ako ga banalizuje i svjesno/nesvjesno
prihvati samo kao golu činjenicu a ne i suštinu na/opakoga bivstva i zbivanja…
Zlo je masovna pojava. Ako se suština zla svede na izvršioce koji
žive u sopstvenome svijetu bez osjećaja za pogubnost zla, onda se zatvara u
hermetizovanu utvaru izvan zbiljskoga ljudskoga života. Ako se na „učinku”
ratnih zločinaca zasniva svekolika priroda zla odista se zavarava zlom koje je
izopačenje svakoga ljudskoga smisla. Zlo je mnogo više, sveobuhvatnije i
moćnije od bestijalnosti zločinaca. Moje „sabiranje” mnogoimenosti zla kazuje
da je zlo sa mržnjom u čovjekovoj prirodi zavladavanja, izrabljivanja,
uništenja drugoga, makar ponekad i na sopstvenu štetu, nad drugima, uz upotrebu
svih načina i sredstava. Čovjek je jedino po sebi, u sebi, za sebe zlo živo
biće. Čini zlo svjesno, i najčešće sa užitkom, svejedno u kakvome stanju bio:
trezven ili sumanut. Dok je čovjeka, biće zla. Usmjeren na Dobro, sve više će
biti dobrobiti. Zlo će, ipak, kada god uzmogne, prema prilici i potrebi,
probijati u nedjelo. Zlo se racvjetava u
mržnji. Mržnja se koti i opstojava u zlu...
Dobro
je nasuprot Zla. U čovjeku se preganjaju dobro i zlo, nejednako “raspoređeni”.
Da li je dovoljno samo da se priziva Dobro, čine dobra djela ili… Zlo je u
nama. Oprosta nema… Izgon zla je mnogo cjelovitija i smislenija rabota. Potpuni
izgon (?) zla je moguć Č/čojstvom.Čojstvo je sve/ljudska vrijednost i
sposobnost da se čini D/dobro.
0 Komentara