U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Nikšić i UBNOR-a Nikšić
DUKLJA JE NASTALA IZ BIĆA POSEBNOG NARODA KOJI JE STVARAO I DRŽAVU I DUHOVNU TRADICIJU

U knjizi o kojoj je riječ
demistifikuje se romantičarska koncepcija o karakteru Duklje i Dukljana i autor
je ovom knjigom delegitimisao pseudoistorijske priče o Duklji – rekao je
profesor Radovan Damjanović na sinoć održanoj promociji knjige „Rasprave o
istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića u Nikšiću koju su organizovali
Matica crnogorska Ogranak Nikšić i nikšićki UBNOR.
On je dodao i da Papović ukazuje i
na njenu „autentičnost koja je nastala iz bića posebnog naroda koji je stvarao
i državu i duhovnu tradiciju.“
– Pojedini istoričari i
ideologizirani agitatori falsifikuju određene iskaze i napadaju svaki pokušaj
iznošenja pravih i istinitih činjenica. Druženje sa ovom knjigom je moćno
sredstvo otpora protiv svih koji nastoje da negiraju, ospore, ponize crnogorski
integritet i identitet – rekao je Damjanović.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović
i urednik ovog izdanja je između ostalogistakao da knjiga Dragutina Papovića
„dokumentarno i multidisciplinarno prikazuje tragove materijalne i duhovne kulture
nastale na tlu Duklje u dugom vremenskom periodu, koji imaju svoj kontinuitet
uprkos burnim istorijskim događajima i dešavanjima, kao što su propast Rimskog
carstva, dolazak Slovena na Jadran, uz prateće prirodne destrukcije poput
zemljotresa 518. godine, koji je gotovo uništio grad Duklju.“ Posebno se
osvrnuo na činjenicu da Papović u cijeloj svojoj studiji „sa izraženom naučnom
intuicijom, bez plasiranja konačnih sudova, o složenoj tematicikoja je
uslovljena malim brojem sačuvanih pisanih izvora, oprezno pristupa pojmu
intitulacije dukljanskog vladara, kneza odnosno kralja Vladimira, za koga ne
postoje relevantni istorijski izvori o njegovom krunisanju.“
–Autor se u interpretaciji
dosljedno držao naučnog pozitivizma, demistifikujući istoriografske srpsko –
hrvatske pogodbe i dogovore o Duklji, poput onih da je Vladimir prvi srpski
vladar i svetac ili obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na
teritoriji Crne Gore, što je iz percepcije savremene nauke zaista upitno, s
obzirom na to da se Tomislavova država nikada nije prostirala na ovaj prostor,
kao što je i u savremenoj hrvatskoj istoriografiji titula hrvatskog kralja
Tomislava predmet ozbiljnih rasprava. Dakle, radnja Dragutina Papovića je
lišena nacionalne patetike, s obzirom da je autor na brojnim mjestima ukazao na
postojeće dubioze u medijavelistici južnoslovenskih naroda, otkrivajući i
prezentujući političko – ideološke konstrukcije jednog vremena, koje su zadugo
oblikovale našu istorijsku svijest – rekao je Jovović i dodao da na takve
recidive, nažalost, nailazimo na brojnim primjerima širom Crne Gore.
– A jedna u nizu takvih pogrešnih
intepretacija prošlosti odigrala se za vrijeme Kraljevine SHS, kada su 1925.
godine povodom jubileja 1000 godina Hrvatskog kraljevstva na katoličkim crkvama od Trebinja, Boke, Budve do Sutomora
postavljene spomen-table u čast kralja Tomislava, iako on nikada nije vladao
Dukljanskom državom. Analogno tome, može se postaviti pitanje, zašto nikada
takva počast nije odata katoličkim kraljevima iz dinastije Vojislavljevića,
Mihailu i Bodinu ili nekom drugom pripadniku ove kraljevske loze, u Kotoru,
Trebinju ili Dubrovniku, iako za takvu memoraliju postoje adekvatni istorijski
razlozi – rekao je Jovović.
U vremenu kada se prošlost često
zloupotrebljava da bi se potkrijepile savremene političke agende, kada mit
postaje sredstvo manipulacije a ideologija se prerušava u nauku, posebno je
važno govoriti o knjigama koje pružaju otpor toj tendenciji, knjigama koje ne
teže da udovolje trenutnim nacionalnim narativima, već da ih kritički i hrabro
preispitaju, istakao je istoričar Ivan Tepavčević.
–Poznata je činjenica da crnogorska
medijavelistika pati od hroničnog deficita naučnih radnika u oblastima čiji je
predmet interesovanja rani srednji vijek. Papović u ovom djelu pokušava da
razgradi određene mitovekoji pripadaju srpskoj, hrvatskoj i albanskoj
tradiciji. Ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje a da
nije bio predmet potpune analize, komparacije snekim drugim izvorima, potvrđivanja
sonim što se može potvrditi i ukazivanja na one stvari koje su nelogične i koje
su neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju i nijesu u skladu s onim što
su savremena i arheološka istraživanja – rekao je Tepavčević i dodao da je
Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio sve
dostupne izvore na engleskom jeziku u kojima se pominje Duklja.
Autor je istakao da istorija Duklje
počinje u 1. vijeku naše ere i traje do 12. vijeka.
- Da li slučajno što je toliki
vremenski period, tolika istorija, tako sažeto prikazivana, prećutkivana,
prisvajana? Mislim da nije. Mislim da se još u 19. vijeku prepoznala njena
posebnost, ali se ta posebnost nije uklapala u tadašnje teorije prikazivanja
prošlosti ovoga prostora, pa i Crne Gore – rekao je Dragutin Papović.
On smatra da su svi narodi na ovim
prostorima izgradili identitete na razvalinama Rimskog carstva.
– Duklja, odnosno Dokleja je rimski
grad. Rimljani su ga formirali. I ne samo taj grad, nego su izgradili i prve
saobraćajnice, oni su donijeli religiju koja je formirala civilizaciju. Kasnije
je Vizantija to preuzela, ali treba da znamo da Vizantija sebe nije nikada tako
nazivala. Termin Vizantija je tek iz 18. vijeka. Vizantinci su sebe nazivali
Romejima, odnosno Rimljanima. Svi vizantijski carevi su sebe nazivali rimskim
carevima. To je, prije svega, temelj Duklje, civilizacija koja je stvorena, i
ta civilizacija nikad nije bila etnički jednoznačna, odnosno homogena, ona je
uvijek bila šarenolika i kasnije s dolaskom Slovena ona samo dobija jedan
dodatni etnički momenat, a ne nikako da Sloveni koji dođu zbrišu prethodno
stanovništvo i od tada počinje potpuno i isključivo slovenska istorija. To je
zabluda 19. vijeka. Takvih etničkih promjena nije bilo, ovdje je bilo etničko
nadograđivanje. A ta nadograđivanja su vremenom dobijala politički okvir –
objasnio je Papović.
1 Komentara
Vera Postavljeno 01-05-2025 18:23:59
AJNHARD, faranacki ljetopisac i biograf cara Karla Velikog pise 822 da Srbi pretežno naseljavaju Rimsku Dalmaciju. Rimska Dslmacijs se prodtirala od Liburnije na zapadu do današnje juzneAlbanije i od mora do rijrke Save. Ajnharda nikad niko nije u nauci doveo u pitanje.
Odgovori ⇾