Kako je moguće da ambasador jedne zemlje koja se svesrdno angažovala na tome da podrži secesionističku politiku Milorada Dodika, koji radi sve što je u suprotnosti s tekovinama narodnooslobodilačke borbe i ZAVNOBiH-a, dakle, svega onoga za šta su se zalagali antifašisti, pa makar i ne bili komunisti, bude pozvan na obilježavanje godišnjice „Igmanskog marša“, a da za to ne bude opravdanje to što je Rusija nastavila da obilježava antifašističke praznike za koje je zaslužan SSSR zajedno sa drugim saveznicima.
Siniša Jelušić je, sve zaklanjajući se iza hermeneutike, konačno iskoračio iz svog ideološkog ormara, nudeći na viđelo gradu i svijetu svoj mali šovinistički tekst kao legitimaciju svoje učenosti