Piše: Nikola K. Čelebić

Presuda Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, odjeknula je širom regiona, ali ne i u crnogorskim političkim krugovima. Osim predsjednika Skupštine Andrije Mandića, koji je osudu nazvao faktorom destabilizacije Balkana, ostatak crnogorskog državnog vrha ostao je nijem.

Ni premijer Milojko Spajić, ni predsjednik Jakov Milatović, niti ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović nijesu našli za shodno da se oglase. Da li je riječ o strahu od reakcija, političkom oportunizmu ili možda čak o prećutnoj saglasnosti s Dodikovim stavovima?

Zašto ćute Spajić i Milatović?

Vlast u Crnoj Gori, posebno u kontekstu međunarodnih odnosa, često balansira između različitih političkih i ideoloških uticaja. No, ćutanje o sudskoj presudi Dodiku može se tumačiti na više načina:

Strah od reakcije – Izjašnjavanje bi moglo izazvati nezadovoljstvo jednog dijela biračkog tijela, koje simpatizuje politiku Beograda i Banje Luke.

Kalkulisanje – Zadržavanje neutralnog stava kako bi se izbjegli sukobi unutar same vladajuće koalicije.

Ideološka bliskost – Ako vlast u Crnoj Gori ne vidi problem u Dodikovoj politici, onda se može postaviti pitanje da li u suštini dijeli njegove stavove.

Ibrahimovićev "princip" selektivne neutralnosti

Ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, poznat po stavu da ni genocid u Srebrenici nije prepreka među narodima, ni sada nije našao za shodno da reaguje. Da li se njegovo ćutanje može smatrati diplomatskim potezom ili je riječ o izbjegavanju suočavanja s neugodnim pitanjima?

Koji je stav Crne Gore?

U regionu u kojem politička nestabilnost često biva rezultat nesankcionisanih nacionalističkih ispada, jasna i principijelna reakcija zvanične Podgorice bila bi očekivana. No, izostanak bilo kakvog komentara otvara prostor za sumnju – da li se crnogorski državni vrh zapravo slaže s Dodikovom politikom, ali to ne smije javno reći?

Jedno je sigurno – ćutanje u ovakvim situacijama nije neutralan stav, već vrlo jasan politički signal. A kome je upućen, vrijeme će pokazati.