Mi, studenti i slobodni građani Srbije, sabrani u gradu Nišu, u gradu koji je svedok novih ideja i promena, u gradu koji je kroz vekove raskrsnica istorije, a gde je sloboda uvek nalazila svoj put, donosimo ovaj edikt kojim proglašavamo vrednosti za koje se borimo, kao zavet budućnosti i državi u kojoj želimo da živimo:
I
O SLOBODI
Srbija je zemlja slobodnih ljudi. Sloboda nije milost, već osnovno pravo neodvojivo od dostojanstva svakog građanina. Sloboda je temelj našeg demokratskog društva, naših zakona, naše reči i naših misli.
II
O DRŽAVI
Država je zajedničko dobro svih njenih građana. Institucije Srbije moraju služiti narodu i biti temelj poverenja, a ne instrument moći pojedinaca. Zalažemo se za državu u kojoj zakon predstavlja vrhovni autoritet i gde politička funkcija znači službu građanima, a ne privilegiju.
III
O PRAVDI
Pravda je osnova stabilnog društva. Nezavisno sudstvo, slobodni mediji i institucije moraju delovati po zakonu, a ne pod političkim pritiskom. Jednakost prava mora biti stvarnost za svakog građanina Srbije.
IV
O MLADOSTI
Mladi su pokazali da nisu samo naslednici Srbije, već njeni ustavobranitelji. Studenti, kao nosioci ove borbe, čuvaju vrednosti na kojima treba da počiva naše društvo. Mladost Srbije traži sistem zasnovan na trudu i znanju.
V
O DOSTOJANSTVU
Zalažemo se za društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog pojedinca. Dostojanstvo podrazumeva da nijedna osoba ne bude dovedena u položaj poniženja zbog svojih stavova i mišljenja. Srbija u kojoj stručnjaci nisu potcenjeni i gde se znanje vrednuje više od poslušnosti, gde mladi vide nadu u svojoj zemlji.
VI
O ZNANjU
Znanje je temelj napretka svakog društva. Tražimo Srbiju koja ulaže u nauku, istraživanje, obrazovanje i kulturu kao prioritete svog razvoja. Univerziteti moraju biti nezavisni centri izvrsnosti, a ne poligoni za kupovinu diploma i političke uticaje.
VII
O SOLIDARNOSTI
Putevi naših gradova, od Niša do Novog Sada, od Beograda do Kragujevca, svedoče o snazi narodnog jedinstva. Ova solidarnost, do sada nepoznata sistemima zasnovanim na razdoru, postaje naš zavet i naša snaga, koju ćemo braniti i negovati. Pretvarajući pojedinačne glasove u silu promene, dokazali smo da Srbija nije skup podeljenih interesa, već zajednica građana koji dele viziju budućnosti.
VIII
O BUDUĆNOSTI
Neka ovaj edikt bude naša obaveza, naše obećanje jedni drugima – da ćemo graditi državu koja će pripadati svima, u kojoj će svako dete moći da sanja velike snove. Država u kojoj će pravda i sloboda biti jače od bilo kog pojedinca, u kojoj se vlast neće služiti narodom, već će ona služiti narodu.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara