Zanimljivo je kako je lako Abazović stvorio piramidu moći postavljajući ljude po raznim kriterijumima na razna mjesta, stvarajući na kukavičluku većine i poltronstvu svog okruženja poslušnu državnu strukturu sa kojom, čini se, može da radi što mu drago od Crne Gore. I Milutin Đukanović je dio tih papanskih igrarija sa davanjem funkcija, kojima se pacifikuju razne strane i ispipava dokle se može ići. A može se ići izgleda prilično u situaciji kad se svi boje prazne puške i nemaju snage da prekinu agoniju u kojoj se nalazi Crna Gora

Dok ova priča traje, zamoliće Jokaš crkvu Srbije da napiše tekst koji bi joj odgovarao da se konačno potpiše temeljac. Po njihovoj želji, nego kako. Neće valjda po Crnogorskoj

I tako danas imamo crnogorsku Vladu koja raspravlja o tome da sa crkvom koja je po svim tačkama okupatorska, a onda i istrajna u negaciji svega crnogorskog, plus prioritetno finansijski profitabilna preko tuđe grbače, realizuje nekakav Temeljni ugovor. O kojem niko ništa ne zna. Što je mnogo, previše je, dosta.