Piše: Slavko Mandić

Svaka im je rabota takva. Niti znaju što čine, ni zašto čine to što ne znaju. Pomamljeni u izobilju koje korubaju od sirotog naroda, takozvana politička elita, koju su instalirali srpski popovi kako bi njima mogli da mlataraju kao sa kandilom, misle da im je sam bog dao pravo da čine milosrđe prema sebi samima. Za sva nedjela, nepočinstva, kriminalne radnje, laži i lopovluke. Za svakodnevno podrivanje države, njeno slabljenje u svakom smislu. Uništavanje njene ekonomije i značenja, gaženje Ustava i zakona. Za štetu koju će plaćati naša pokoljenja. I za izdaju zbog koje će se stiđeti potomci.

Milosrđe sebi „elita“neznavenih huškača želi kao zalog za trajanje, nesvjesna da je zlo u koje su se preobratili ograničeno vremenom, i da mu se primiče kraj. Krkljaju unezvijereni, dok se država prikuplja i priziva da konačno pruži otpor  bezumnosti, svjesna dvogodišnjeg poraza zbog svoje uspavanosti.

Dan je slavljenja Njegoševog rođenja. Na sam kraj minule godine, Demokratska Crna Gora je predložila, a Skupština usvojila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim i drugim praznicima. Urađeno je to kako bi se 13. novembar, dan Njegoševog rođenja proglasio državnim praznikom. Toga dana zboriće se na sva zvona o liku i djelu vladike i pjesnika Crne Gore, kojega je vaseljena prepoznala kao genijalnog umotvornika.

Nijesu to Demokrate uradile iz poštovanja prema Njegošu, a pogotovo ne prema Crnoj Gori, kojoj su jasno dokazali privrženost, kao i ostali u vlasti, već zbog procjene da bi srpskome soju takva obznana u osvit popisa mogla da znači preobraćanje bar po nekog Crnogorca u Srbina. Pod pritiskom crkve, njihovih pripremljenih popisnih kletvi za čiju je realizaciju dopremljen znatan broj popova iz raznih „srpskih“ zemalja, razumije se bez ikakvih dokumenata, ali dobrodošlih u zemlju kojom hara brat Abaz, bliska Prletova svojta po ideologiji bradatih, možda se i nađe po neki domaći koji bi se u njine upisao. Znao je Njegoš da takvijeh ima pa je svome narodu poručio:

“Ne bojim se od vražjega kota,
Neka ga je ka na gori lista ,
No se bojim od zla domaćega.”

Eto toga i takvoga Njegoša, koji je prirodno bio Crnogorac, i ništa drugo nije ni mogao biti, ovi današnji bi mrtvog da preobrate u Srbina. Pa mu nalaze nešto što nikad nije reka, niti mu je na um padalo.

Uzalud se trude srpske Demokrate, srpska URA, DF i ostale mini prikolice išćerane vlasti. To niti može niti je prirodno.

E sad kad su usvojili  zakon o Njegošu, i kad je u zakonu zapisano da će se kao nerad slaviti jedan dan, i to na dan njegovog rođenja, što znači da nema prenošenja ako pada u neđelju, eto bruke velje.
-Kakav zakon i bakrači. To ne vrijedi za Demokrate. Za njih je poneđeljak, neka izvini zakon, neradan. Skupština, koja bi morala da brine o sprovođenju zakona koje je usvojila, takođe ga je prekršila. Njena šefica odlučila je mimo zakona da poneđeljak bude neradni dan. Pa što? Može joj se. Onomad je i Ustav pogazila. Pa što se desilo? Ništa!

Neće u poneđeljak radit ni najčuveniji crnogorski gubitaš Elektroprivreda. S pravom. Jer, ako bi bila prepoznata kao poštovalac vladavine prava, ko bi više za nju takvu glasovao? Niko vala. Sem onih skoro dvije iljade koji su ućerani u elektro tor.

Ima ih još koji će se (za)braviti toga dana. Ponašaće se principijelo, poštujući svoje opredjeljenje nepoštovanja crnogorskih zakona. Viđeli su da može tako bez problema i da od toga neće imati nikakvu štetu.

A u Zakonu stoji da će platiti globu onaj koji ga prekši.

Ma nemoj.

Ha ha ha ha ha

Ajde i to čudo da vidimo.