Piše: Slavko Mandić

Kad prozbori neko ko vrijednosti nema, onda to samo na sprdnju liči. Jer, zaklinjat se u poštovanje amaneta ne može onaj koji je zgazio potonju volju vlastitog mentora i čoˊeka koji ga je na tron poperio. Istina, ovaj mu je vrijednost znao i sam je kazivao javno. Što će reći, jasno mu je bilo s kojim strašilom se vrane ne ćeraju. Ni oladio se nije kad ga je vlastiti štićenik prodao beogradskim vranama. Za tili čas nestalo je sve što je Risto Radović mukotrpno gradio, suprotstavljajući se srpskim popovima, kako bi, kad mu već ne daju da bude patrijarh, bio nezavistan u Crnoj Gori. I bio je, u inat i iz prkosao. Ako je mnogo jada nama zadavao, njima je zeru više.

Jovan mu nije ni do članaka. Zato je i pokleknuo kad su ga prvi put pogledale urokljive Prletove oči. Jer Jovan nije duhovnjak, kao što nije ni Prle. Po javnom deklamovanju, on pripada nekakvom četništvu, mada mu ni samome nije jasno što ono predstavlja. Naučio je od svega da mu je zadatak pa uvozi što više popova, kako bi ovi trovali naš narod i prevodili ga u Srbe, služeći se istorijskim falsifikatima, lažima i obmanama. Nemajući vlastite čojske vrijednosti, drugo im do otimačina naših i nije ostajalo.

Jovan bi da ruši Njegošev mauzolej na Lovćenu. I da on vrće Njegoševe kosti u kapelu koja bi se poperila u čast Aleksandra, krvnika Crne Gore. Onoga koji je po našoj zemlji žario i palio, ubijao koga je god stigao, nemajući milosti ni prema starcima ženama i đeci. Kaznene ekspedicije su činjele najstrašnije zločine nad crnogorskim narodom, po kazivanju evropskih i svjetskih bilježnika toga vremena, zločina od kojih se civilizacija stiđela. Ali ne i srbijanska vlast i njena sramotna nečojska soldateska. Uništiti Crnu Goru i satrijeti Crnogorce bio je zadatak koji su sramotnici zdušno ispunjavali.

Tome i takvome nesoju, ljudskom dnu od dna, Jovan bi u čast da vrne kapelu. Pominjući Josipa Broza Tita, pred čijim imenom su popovi drhtali i utrkivali se ko će prije ruku da mu poljubi, Jovan će izgovoriti glupost koja se ne može prepričati. Zato se mora citirati. „Tito cetinjske odbornike ohrabrivao na zlo, iza rušenja kapele stajao spoj nacizma i komunizma“.

Nako je Jovana helikopterskog śetovao, jer to iz njegove glave jednostavno ne može van. Pogotovo ne konstatacija kako se vrlo vješto krilo da je baš Tito stajao iza rušenja nekadašnje Aleksandrove kapele na Lovćenu. Za smijeh je i glupost da je Tito nagovarao cetinjske odbornike da završe rabotu i podrže snažno rušenje Aleksandrove zadužbine.

Ali ta i takve laži neupućenom narodu, uz manite kletve koje mu se serviraju, učine da u njih počinju da vjeruju. Pa će, pored Jovana od zadatka, i oni početi da vjeruju da mauzolej na Lovćenu treba srušiti. I to je zbog toga što se crnogorska istorija nije učila u crnogorskim školama. Uvozila se srbijanska, obaveznom ekavicom pisana. Naši su „čuvali“ budžet a Srbijanci nam podmetali kukavičje jaje. Znali su oni da Aleksandar nije morao da ruši Njegoševu kapelu, jer nije bila mnogo oštećena u austrougarskom bombardovanju Lovćena. Krvavi kralj je želio da ukloni crnogorski simbol sa Lovćena i postavi svoj. Zato je sagradio objekat na drugoj lokaciji, da ništa ne bude kao što je bilo. Umjesto Svetom Petru Cetinjskom, kome je bila posvećena Njegoševa kapela, Aleksandar je svoje ktitorstvo posvetio Svetom Đorđu.

Ali Jovan to ne pominje. Ćuti da ne oburda crkvene stavove. Pa će se poslužiti lažima. A laž je, kazao im je to u brk Dobrica Ćosić, otac nacije, srpski državni interes.

Šef srpskih popova u Crnoj Gori priziva duh velikog Petra II Petrovića, kako kaže lovćenskog tajnovidca, duhovnog učitelja, ne samo Crne Gore nego i cijelog srpstva i cijelog slovenstva. Opet laž, jer Njegoš je bio Crnogorac. Dokumenta koja, istina malo ko čita, svjedoče jasno o njegovom opredjeljenju. Sve je zapisano, ali manipulatorima to ne prija. Saopštavanjem istine srbijanski popovi i zvanična politika Beograda bi uništili ideju uništavanja Crne Gore i nestanku Crnogoraca kao naroda.
Uzalud Jovane!

Pozivamo te da dođeš u četvrtak u 20 sati, da se sam uvjeriš IMA LI NAS, na platou ispred crnogorskog parlamenta.

Stisni pa dođi. Lijepo će ti biti. Naučićeš: Crna Goro, miriše proljeće!