Piše: Slavko Mandić

Danijela Đurović, preśednica Skupštine Crne Gore, što god bila po vokaciji, nakon potonjeg zasijedanje parlamenta pokazala je da je pravnik visokog kalibra. Bez obzira što je po zvanju inžinjerka organizacionih nauka i magistar ekologije i zaštite životne sredine, ona je ipak pravnik ranga jednog Valtazara Bogišćića u njegovo doba. Jer da nije tako, jedna  slamka među vihorove, ne bi protivno Ustavu stavila na dnevni red izmjene Zakona o preśedniku Crne Gore, unatoč protivljenju svekolike domaće i međunarodne pravne struke. Ali, nju su śetovali domaći gambori i naćerali je da bude uslugar njine politike do besvijesti, što ona uistinu jeste, bez obzira što je maturirala u ideološki neprihvatljoj američkoj državi Ilinois. Jasno je da je DF ucijenio kompletnu družinu skupštinske većine, posebno vd premijera, ali je takođe jasno da bi da instaliraju Lekića, kako bi oni bili predvodnici budućih parlamentarnih izbora. Izmjene su DF-u bile neophodne kako bi uklonili Mila Đukanovića, koji im je trn u oku  i jedina ozbiljna zaštita Crnoj Gori od njihovih nasrtaja na ustavno-pravni poredak  naše države.
No, bez obzir na većinu ruku, jalovi su to pokušaji. Śetimo se 2016. i ujedinjenog četničkog slogana „Mi ili ON“. Svi oni sˊ jedne strane izgubili su bitku od Đukanovića s druge. A ako bi ga nekako sklonili, i silom golom makar mu smanjili ingerencije, možda bi i dovukli Lekića da im završi započetu rabotu. Ostvario bi se i Lekićev san da bude premijer, makar i u prenosnom smislu, svjestan da će biti samo puki izvršitelj politike koja je osmišljena da Crnu Goru istinski pretvori u besudnu zemlju.

Ali, ne da Milo. Danijela Đurović, glumica u filmu „Crna Gora u Evropi“, pokazuje svoj talenat, mimo pravničkog i na EU daskama. Kakva fon der Lajen. Kad se ova domaća pojavi, grleći crnogorske simbole od kojih intimno strca, ujedinjene sa evropskim, na platformi na koju se pripne da slaže javnost dokle su stigli i kako će snažno naprijed, ima i onih koji joj povjeruju. I oduševe se što je takva baš nama pripala. Ali za kratko, jer se ona brzo navrne na svoje korito, dokazujući da se neće držati zakona kao pijan plota. Tako je i ove neustavne izmjene ladno stavila na dnevni red. Pa neka se drugi međusobno kolju. Kad dođe sudnja URA, zna se, ona će dignut svoju ruku visočije od drugih. Biće to ona četrdesetprva, koja obezbjeđuje prolaz nelegalnoj odluci.

Kad se magla razbistrila i prašina slegla, viđela je Danijela da je pobrkala lončiće. Protiv nje je podnijeta krivična prijava, pa kad sudovi profunkcionišu u punom smislu te riječi, svako će dobit što je zaslužio.
Lukava, smislila je da se oglasi i pozove stranke da glasaju za sudije Ustavnog suda koji manjkaju za valjano odlučivanje. Jer, reći će ona, kako postoji dilema oko zakonitosti, moramo imati Ustavni sud koji će odlučiti da li su izmjene Zakona o predsjedniku u skladu sa Ustavom ili ne.
Zna Danijela da skupštinska većina nije željela da ima Ustavni sud, makar u broju koji ima neophodnu većinu za odlučivanje i da je upravo Suada Zoronjić, poslanica URE, članica Ustavnog odbora iz te partije 17 puta bila uzdržana. A da je glasala za izbor, danas ovih problema ne bi imali.
Danas na sceni čujemo i domaćeg Minhauzena koji, zanemarujući potpuno činjenicu da on nije htio Ustavni sud, evropskom poslaniku Vladimiru Bilčiku zabrinuto saopšti kako je neophodno izabrati sudije Ustavnog suda u Parlamentu krajem novembra  čime bi se stvorili uslovi za normalno funkcionisanje institucija, nakon čega bi svi politički činioci bili u mogućnosti da provjere ustavnost bilo kog pravnog akta. Valjda je mislio na one institucije koje su urušene njegovom zaslugom. Ali, jednoga dana i to će doći na dnevni red crnogorskog pravosuđa. A Bilčik jasno poruči da su mu pojedini koji su glasali za izmjene Zakona o predsjedniku rekli da sumnjaju u njegovu ustavnost.
I što ćemo sad?
Ipak, itelektualnu potenciju po ko zna koji put dokazala je budvanska svetosavka sjajnom umotvorinom. Ona je ladno izjavila da nije dobro zakonom mijenjati Ustav, ali je bilo neophodno. Ova visokoumnica je saopštila (bez mnogo uzbuđenja)  da je prvi korak koji je trebalo odavno da bude napravljen, bilo formiranje i stavljanje u funkcionalni status Ustavnog suda.
„Da vam pravo kažem, kazala je, nisam zadovoljna mnogim stvarima koje su se glasale i izglasavale u Skupštini u kojima sam, razumije se, i sama na svoj način učestvovala, ali mi je potpuno jasno da je čitav sistem napravljen tako da vrlo često sam sebe blokira”.
Genijalno zaista. Svetosavka, čijim su glasom Crnogorcima otete svetinje, duhovni hramovi i manastiri, značajna imovina i još značajnija tradicija, i data crkvi Srbije, zbori kako je sobom nezadovoljna. A koliko smo tek mi, na koje je nasrnula sa svojim vrhovnikom i par klasičnih izdajnika Crne Gore. Zna svetosavka zašto je ruku dizala, kao što zna da neće još dugo biti do njenog političkog kraja. A onda nema više zaposlenja familije, auta, motela, hotela, ručkova i večera, putovanja po bijelome svijetu. Biće gotovo, pa da pokuša da se iščupa glumeći samokritičnost.
Da ne zaboravim: policija privela Đeljošaja.
Teško li je kad udari svoj na svoga.