Hrvatski analitičar i dobar poznavalac političkih prilika u Crnoj Gori Davor Đenero, u razgovoru za CdM oštro je govorio o, kako kaže, razarajućem djelovanju premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića, podvlačeći da se odlazeći premijer u pojedinim trenucima politički ponašao kao puki nasiknik.

“Abazović i oni koji ga podržavaju Crnu Goru uvode u vrlo rizično razdoblje rastakanja ustavnog poretka. Kako završava sistematsko uništavanje demokratskih institucija jasno se vidi preko sjeveroistočne granice Crne Gore, u režimu Abazovićevog pokrovitelja Aleksandra Vučića”, navodi Đenero.

Napominje da je, kada se kao premijer u tehničkom mandatu Abazović počeo ponašati kao da je legitimni šef kolektivnog tijela izvršne vlasti, on ušao u slijepu ulicu razaranja demokratske političke kulture.

“”Smjenjivanje” dvojice ministara iz kabineta koji tek tehnički obavlja poslove presedan je u parlamentarnoj tradiciji, a niti u jednoj ustavnoj demokratiji nešto takvo ne bi bilo zamislivo”, isttiče sagovornik CdM-a.

Doduše, dodaje Đenero, već kad je na sjednici Vlade, mimo procedure dogovorene koalicijskom sporazumom, Abazović nametnuo potpisivanje Temeljnog ugovora s Vučićevim komesarom za duhovnost Prvoslavom Perićem, onim što se proslavio helikopterskim desantom na slobodarsko Cetinje, bilo je jasno da Abazović ne doprinosi, nego razara demokratsku političku kulturu, i tada su svima morale nestati sve iluzije o njegovoj ulozi u crnogorskoj političkoj areni.

“Kad je smijenio dvojicu ministara i pokušao se ponašati kao da je legitimni premijer, iskazao se kao puki nasilnik, a kad je ustavna ovlašćenja Predsjednika države pokušao mijenjati zakonom izglasanim običnom natpolovičnom većinom, pokazao je da je dio onog spektra crnogorske političke arene kakav postoji u svim demokratijama, ali se smatra besprizornim – da ne spada u ustavni luk”, naglasio je on.

Đenero nema dilemu – kaže da najcrnju sliku protivdemokratskog režima na Balkanu danas ostavlja autoritarni režim Aleksandra Vučića, a Vučić je sistemski razorio sve institucije, svaki oblik kontrolne vlasti.

“Doduše, mjesecima nakon izbora je formirao Skupštinu Srbije, koju je nemoguće nazavati parlamentom, i to ne samo zbog u njoj uspostavljene atmosfere i onemogućavanja opoziciji da obavlja svoju kontrolnu ulogu unutar predstavničke i zakonodavne vlasti, nego i zbog toga što izvršna vlast, dakle Vlada kao njeno kolektivno tijelo, niti ne proizlazi iz parlamenta, niti ne ovisi o povjerenju parlamenta”, napominje on.

U Srbiji se, dodaje,  izbori ne održavaju u redovnim četvorogodišnjim ciklusima, vlada ne zavisi od ovjerenja paralamenta, a parlament se ne raspušta prijevremeno ako vlada izgubi povjerenje većine i ako postane nemoguće formirati novu parlamentarnu većinu.

“Jedina institucija u tom režimu je osoba autoritarnog vladara, o čijem povjerenju ovise mandati i vlade i parlamenta, a sudbena vlast niti nema ambicije djelovati kao treća vlast u društvu, kao mehanizam ograničavanja moći izvršne i zakonodavne vlasti”, navodi Đenero.

Đenero smatra da Crnoj Gori ne prijeti tip autoritarizma kakav je u Srbiji uspostavio Vučić, nego akteri iz onih triju kolona formiranih 2020, nastoje razoriti demokratske institucije – parlamentarizam, instituciju Predsjedika kao nosioca reprezentativne vlasti, sudsku vlast, ustavno-sudsku kontrolu, brzbjednosni sistem države, javnu upravu.

“Cilj je jasan – razoriti državne institucije i demokratski poredak, kako bi se otvorio prostor za podčinjavanje prostora Crne Gore i njenih građana konceptu „srpskoga svijeta” i „funkcionalnom” režimu Aleksandra Vučića”, zaključio je Đenero u razgovoru za CdM.

Miraš Dušević         cdm.me