ČAVOR: „Gorski vijenac“ je sam po sebi jedan neprocjenjivi ekspoze crnogorskog jezika, čija priča je iskaz i samog crnogorskog identiteta, sa svim svojim dobrim i lošim osobinama koje su vidljive i danas ORLANDIĆ: U vrijeme kad je Karadžić otpočeo reformu poznatu pod geslom „piši kao što govoriš“, to je geslo već bilo u praktičnoj upotrebi u Crnoj Gori, zapisano još 1768. kod Ivana Antuna Nenadića

– Od vremena knjaza Danila – kada crnogorski narod počinje evoluirati u crnogorsku naciju – događaju se blokade u tom procesu. One su uticale da evoluciju narodnog u nacionalno u Crnoj Gori prati generalna bifurkacija. To je bifurkacija crnogorskoga naroda u crnogorsku, na jednoj, te srpsku naciju na drugoj strani – Kao što prelomni događaji u povijesti jednoga naroda traže i nalaze odgovarajuće ljude koji će ih artikulirati i voditi, tako je i standardizacija crnogorskoga jezika – kao prelomni događaj u njegovoj povijesti – dijelom organizovano, dijelom spontano našla odgovarajuće ljude koji će osmišljavati i voditi taj važni posao; – Fakultet za crnogorski jezik i književnost već je u trenutku osnivanja postao središnjom institucijom montenegristike

Njegovo slikarstvo upravo je podražaj čulnosti u kojima tražimo sebe, naslućujemo odgovore iznova se pitajući ima li čovjekove duše van umjetnosti?