Saopštenje Crnogorske pravoslavne crkve
(15 riječi)
Obavještavamo javnost da je Boris Bojović 03. septembra 2023. godine sa grupom
zavjerenika, bez znanja CPC čiji je bio vikarni episkop, uz pomoć necrkvenih ljudi,
organizovao isključivo građanski skup na ulici i izveo puč koji ga je „proglasio za novog
crnogorskogmitropolita“.Cijelo vrijeme prikrivao je zle namjere od poglavara CPC i njenog
Svetog Arhijerejskog Sinoda. Prije čina nekanonskoga samoproglašenja za „mitropolita“,
Bojović je, kako kaže „umirovio“ poglavara CPC Mitropolita Mihaila, koji je 1998. gdine
kanonski izabran za mitropolita. Bojović nije imao nikakve ni crkvene ni građanske
nadležnosti da to uradi. Da je poštovao samo dvije odredbe člana 8. Ustava CPC, Bojović bi
znao da „U Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi dostojanstvo i titulu Mitropolita ima samo
poglavar Crkve“ i da je „Dostojanstvo Mitropolita Crnogorskog doživotno“. Međutim
protivno svim kanonima u pravoslavlju i najvišim aktima kao što je Ustav CPC, Bojović je
dozvolio jereju Stefanu Markoviću da „položi ruku na njegovo rame“ to jest da ga proizvede
(rukopoloži) za mitropolita. Postoje snimci i filmovi koji to potvrđuju. Time je ova
zavjerenička grupa, težeći da Bojović skrene sa Božje staze i popne se hijerarhijski na sam
vrh, ustala protiv Boga, Božjih zapovijesti, uređenja i funkcionisanja pravoslavnih crkava,
grubo degradirala članove 8, 10, 11, 12, 13, i 15. Ustava Crnogorske pravoslavne crkve i
ispoljila krajnje nemaran odnos prema odredbama Apostolskih pravila, odlukama Svetih otaca
i kanonima svih Vaseljenskih sabora. Prema tome, u svim pravoslavnim crkvama sve je do
tančina predviđeno, pa i uslovi kad se može birati mitropolit, odnosno poglavar pravoslavne
crkve, procedura koja se mora do posljednjeg slova ispuniti, ko bira Izborni savjet, koje su
dužnosti Izbornog savjeta koji donosi odluku ko može da se kandiduje za mitropolita i sve
radnje oko izbora. Izborni savjet se formira odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora koji je
najviši organ upravljanja CPC, te najviša duhovna, crkveno-zakonodavna, crkveno-upravna i
crkveno-sudska vlast u CPC. Da bi Sveti Arhijerejski Sabor formirao Izborni savjet,
obavezan je jedan preduslov: upražnjeni mitropolijski tron. Pošto je dostojanstvo mitropolita
CPC doživotno, mitropolijski tron nije mogao biti upražnjen, pa ni ova procedura, u skladu sa
važećim propisima, nije mogla da se sprovede. Zato se bivši vikarni episkop odlučio da
pravnim nasiljem dođe do cilja. Nije mu odgovarala ni činjenica da posljednji hirotonisani
episkop ne može biti ispred onih episkopa koji su hirotonisani prije njega i koji su hirotonisali
njega. Dakle, sve je potpuno jasno. Želje Bojovića su jedno, ali propisi su bili protiv
njegovih želja. Zato je prekoračio sva svoja ovlašćenja i protivno pravoslavnim kanonima i
ustaljenoj dvomilenijumskoj praksi, protivno volji Boga i suštini hrišćanstva odlučio da
postane poglavar CPC bez Božje podrške,čime je ušao u neke necrkvene vode koje nemaju
ništa od onoga što čini suštinske vrijednosti hrišćanstva. Neučešćem CPC u ovom
protivpravnom procesu samovoljnog i nekanonskog nametanja sebe za mitropolita, Bojović sa
svojom zavjereničkom grupom negira sve što čini suštinu Hristove crkve. Između Gospoda
Boga i Mamona, Bojović je izabrao boga zlata i bogatstva. Iz žarke ljubavi da
prvosvještenstvuje po svaku cijenu, izabrao je zemaljska blaga i bogatstva, materijalne
vrijednosti i moć novca, a ne izvorno hrišćanstvo. Nema nikakvoga opravdanja za učinjene
necrkvene radnje koje niko ne smije vršiti bez znanja, mišljenja, učešća i saglasnosti
mitropolita CPC i drugih njenih episkopa. Naravno, pošto su radnje bile bez ikakve veze sa
Hristovom crkvom, nikako ne mogu imati bilo kakvo pravno djejstvo. Nihov zbrkani svijet
posljedica je Bojovićeve sebičnosti, samoživosti, samoljublja i srebroljublja. Zato je za njih
„mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost...“ (Knjiga propovjednikova, 3, 16).
Samo je Hristova vjera sila koja pobjeđuje, donosi pravdu, živu istinu, pravi put i svjetlost.
Kanonski prekršaji bivšeg vikarnog episkopa Bojovića su brojni. Najteži su simonija,
nemoral i ponašanje suprotno hrišćanskim i društvenim normama. Njegov samovoljni
čin samoproglašenja za mitropolita CPC nema crkveni karakter. Iz Crnogorske
pravoslavne crkve samovoljno je istupio. Sve odluke koje je on donio na Dvorskom trgu
na Cetinju 03.09.2023. godine i nakon toga ništavne su, jer iza njih ne stoje legalni
crkveni organi. Bivši vikarni episkop Boris Bojović je potpisima svih vladika koji su ga
hirotonisali u čin episkopa raščinjen – lišen episkopskog i svješteničkog činai vraćen u
red laika. Monaški podstrig nije mu oduzet, ali je on sad monah odmetnut od Crkve
koja je Tijelo Hristovo.
Svi bivši svještenici koji su ga podržali u zavjeri, odrekli su poslušnost zakonitoj
jerarhiji CPC: Cvijić Milutin, Pavlović Dragan, Marković Stefan, Vujović Ilija,
Mihajlović Milomir i Furtula Neđeljko. Njima se izriče mjera privremene zabrane
činodjejstvovanja. Ista mjera izrečena je i Poleksić Nikoli zbog nemorala i kršenja
hrišćanskih pravila. Svi obrerdi izvršeni u periodu zabranje činodjejstvovanja ništavni
su.
Svještenikpod ovakvom zabranom je svještenik samo po imenu, ali bez ikakvih
svješteničkih prava, što je normirano kanonskim pravilima Vaseljenskih sabora.
Cetinje, 03.01.2024. godine Arhiepiskop Cetinjski i
Mitropolit Crnogorski
† M I H A I L O
0 Komentara