OPET POBJEŽE
(15 riječi)
Piše: Nikola K.Čelebić.
Mandić potvrdio da Spajić ne dolazi – premijerski sat bez premijera
I tako, po ko zna koji put, Crna Gora je svjedok jednog političkog čuda: premijerski sat bez premijera. Domaći politički kabare ni ovoga puta nije zakazao. Srećom, uvijek možemo računati na predsjednika Skupštine da nas izvijesti – Mandić stupa pred novinare, mrtav hladan, i saopštava da se premijer neće pojaviti. U prevodu: ništa lično, ljudi, Spajić vas jednostavno ne smatra vrijednima svog vremena.
Možda je zaglavio na sastanku sa nekim budućim milijarderima, možda je u potrazi za investitorom koji zna da ćuti, ili je jednostavno odlučio da ignoriše institucije – kao što institucije ignorišu realnost. U svakom slučaju, nije mu prvi put. A, znate kako kažu, praksa čini premijera.
Za to vrijeme, narod bi da pita nešto konkretno: kako se preživljava s prosječnom platom, zašto je litra ulja skuplja od moralne odgovornosti, i gdje su nestali svi oni silni izborni planovi. Ali, ne brinite – odgovora neće biti, a ni pitanja neće biti previše zamorna, jer predstava mora da traje.
Mandić, kao da čita vremensku prognozu, smireno saopštava da Spajića nema. Samo što nije dodao da će sjutra pretežno biti sunčano, a sljedeći Premijerski sat biti održan u apstraktnoj budućnosti – kad se poklope horoskopi, budžeti i interesi.
I dok vladajuća većina maršira kroz institucije kao kroz sopstvene dnevne sobe, premijer očigledno radi po principu: "Kad nemam šta da kažem – ne dolazim. Kad imam – napišem saopštenje." Sve više liči na vođu start-upa, a sve manje na vođu države.
Premijerski sat? Više zvuči kao vremenska zona u kojoj Spajić trenutno nije dostupan. A odgovornost? Ta mitska riječ? Ona je, očigledno, arhivirana zajedno s demografijom, zdravim razumom i obećanjem o transparentnosti.
U ovoj našoj političkoj predstavi, premijer igra ulogu sablasnog statiste – prisutan samo kad se dijeli zasluga, a ne kad se polaže račun. Pa vi vičite s galerije, aplauz nije potreban.
I da, možda je baš to plan: da institucije djeluju kao pozorište – samo što glavni glumac stalno bježi iza scene, a predstava ide bez njega. U publici sve manje ljudi, ali scenografija ista – tapšanje, klimanje i dva-tri podsjetnika da je sve "u skladu sa procedurama".
Pa kad se opet zapitate gdje je premijer – sjetite se da ste, u stvari, gledali reprizu. I to bez kraja.
Jer, kad Spajić ne dođe – izgleda da svima bude lakše. A najlakše Mandiću.
1 Komentara
Comints Postavljeno 26-06-2025 11:41:34
block blastproves that you don't need fancy graphics or a complex storyline to create an addictive game. Simple, effective, and incredibly addictive!
Odgovori ⇾