Sagovornik Analitike ukazuje da je tzv. građanski centar u Crnoj Gori centrala ruskog uticaja i mafijaških kompromisa na tangenti od Bara do Jarinja, sa kolekcijom lažnih ličnosti i falš diploma. Takve, kaže, okuplja i Vučić oko sebe, pa mu se sav normalan svijet podsmijeva
''Lakoća s kojom je na centaršuteve crnogorske Jeremićke Jakov efektno zaobilazio škakljive teme i poentirao u maniru politike desnog populizma čiji tragovi vode do mračnih kripti Beogradske patrijaršije bila je koliko mučna za gledati toliko i poučna''
Sada je stigao Jakov sa strankom evropskog imena, a svetosavske pameti. I oni ''oslobađaju'' od lopova, nude bolji život i Evropu. I kod njih je veliki broj mladih, Crnogoraca, Bošnjaka… Njih u potpunosti kontrolišu, čak i otvoreno podržavaju Srbija i svetosavlje
Teško da bilo ko može suvislo objasniti sve postupke sadašnje izvršne vlasti koja se prilično gnjavatorski održava na zaposjednutim pozicijama. Malo tehnička Vlada, malo tehnička Skupština. Sa jednom i jedinom vodiljom kao opravdanjem za počinjene štete – samo da ode Milo. Mada, prema svemu ispoljenom do sada, kada ne bi bilo Mila, morali bi sami da ga izmisle. Ukratko i očigledno, ne bi znali što će od sebe. I svojih kompleksa.
Vučićev politički gambit u Crnoj Gori Za razliku od ,,bitaka“ za Nikšić i Budvu – kada su biznismeni bliski Vučiću unosili veliki novac za kupovinu - ovaj put logistika nije bila tako vidljiva ili ih bezbjednosne službe, kojima je tokom posljednje pola godine ovladao Dritan Abazović preko svojih posrednika u ANB-u i policiji - nijesu htjele registrovati.
Iz teškoga zamora koji je doveo do serije poraza crnogorskog suverenizma može se izvući osnovna pouka! Koliko je sad i u bliskoj budućnosti suverenistički pokret potrebno graditi s gole ledine, toliko je potrebno reinterpretirati ideologiju suverenizma! Mora se ona nanovo uzdići na fundamentu jasnih programa rješavanja socijalnog i nacionalnog pitanja!
Kada se organizuju pokvareni i neuki, e onda po pravilu u demokratiji dolaze na vlast uvek najgore štetočine
Crnogorci su od početka 1919. i godinama potom pružali energičan oružani i politički narodni oslobodilački otpor okupaciji i aneksiji Crne Gore i teroru nad njenim narodom, stanovništvom počinjenim od strane Srbije, njene vojske, žandarmerije i paravojnih snaga u njenoj službi