Slijedeći, i poimenice, Siorana, jednog od svoje najbliže pjesničke svojte (uz Njegoša, Helderlina, Borhesa, Šejmusa Hinija, Vislavu Šimborsku, Hermana Hesea, Heraklita, zašto ne reći i Svetog Petra I…), Vulanović u pjesmi „TEŽAK ČOVJEK” zapisuje: „Od svakog dobra, / od plodne tišine, izgubio sam ključ.” Nesumnjiva je činjenica da je zgubljena moć razumijevanja svijeta: „Ostati čitav da li će iko moći / da li će svijet / probuditi jednom pravi i slavni… / Niko ništa već ne objašnjava, / zar je očaj jedina mogućnost nova… / Jedino ljudska pjesma mi je pitka… / zle sjenke u krug drhte bez ljubavi… / zapuštenu dušu sitne teški mravi.” (Pjesma „PREKORNICA” iz istoimene zbirke, 1964. g.); „Ne umijemo tumačiti svijet, / govoriti tiho i pribrano, / da se razumijemo, / kad se bojimo / da smo izgubili sluh / za konce samilosti i dobrote.” (Pjesma „IZBAČENI IZ SEDLA” iz zbirke „KAMENI DOM”, 1991)

U oktobru prošle godine obilježeno je stotinu godina od uspostavljanja Rovačke republike