Porfirije i oko njega srpski nacionalisti, šovinisti i nacisti da ne fantaziraju vjekovne Srbe u Herceg Novom i okolini prije druge četvrtine 19. vijeka. Ako ja ne govorim istinu, neka navedu dokument stariji od 19. vijeka u kom se pominje srpski narod, niko im ne brani. No, takav dokument, niko nikada nije vidio, premda u Boki Kotorskoj postoji jedna četa srbošovinističkih istoričara i publicista koja je pregledala sva arhivska dokumenta u tim krajevima.
Volimo je! Volimo njezinu ljepotu, slavu i tradiciju! Volimo je skupa sa našom lijepom i slavnom domovinom! I ne zaboravimo da je crvena boja dominantna boja još kod, i od: slavnijeh Vojislavljevićah! Kad saberemo onijeh 600 godina i 350 (od dukljanskoga prvoga kralja Mihaila Vojislavljevića, pa do zetskoga gospodara Stefana Crnojevića) dobijamo 950-ak godina naše tradicije crvene boje na zastavi ili barjaku. Ruku na srce, to zanago i nije tako malo.
Kraljevina Crna Gora nije, na nivou centralne vlasti i državne politike, bar koliko je poznato na osnovu do sada raspoloživih primarnih i drugih istorijskih izvora, projektovala, planirala, osmišljavala projekat nasilnog preobraćanja pripadnika islamske i katoličke vjere tokom 1912. i 1913. To nije činjela ni u mirnodopskom periodu od 1878. do 1912. godine. Naprotiv, zvanična vlast na Cetinju bila je protiv nasilnog pokrštavanja islamskog stanovništva u novooslobođenim oblastima
