Kultura

PREDSTAVLJANJE POETSKOG STVARALAŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE (XIV)

Apr 03, 2023 2 Komentara

(15 riječi)

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje  manjinskih prava predstavljamo vam: Kanita Šabotić rođena je 24. Aprila 2001. godine u Rožajama. Završila je OŠ ,,Mustafa Pećanin“ i Gimnaziju ,,30. septembar“ u Rožajama. U periodu od 2018. do 2019. Godine pohađala je St. Andrew’s Priory na Havaji u SAD-u. Trenutno je studentkinja Medicinskog fakulteta u Podgorici. Objavila je zbirku poezije ,,Sudar galaksije“ u izdavaštvu Centra za kulturu u Rožajama. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja: treća nagrada na Petom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče u Novom Sadu za pjesmu ,,Borite se ljudi protiv nikotina“, 2013. godine, druga nagrada na Sedmom festivalu poezije i kratke priče u Novom Sadu za pjesmu ,,Facebook“ 2015. godine, druga nagrada na Žabljačkom književnom konkursu za pjesmu “Ispod zvjezdanog neba” – Fondacija Vukove zadužbine – Žabljak 2016, druga nagrada na Državnom konkursu eko-reportera za ekološki članak „Sigurna kuća za drveće“ – „Udruženje za ekološki konsalting Crne Gore“ 2016.godine, druga nagrada na Prvom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Florika Stefan“ u Novom Sadu za pesmu „U vatri rezbareno“ i druga nagrada na Četvrtom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče ,,Žarko Aćimović“ za pesmu „Ispod zvjezdanog neba“ 2017. Godine, treća međunarodna nagrada ,,Desanka Maksimović“ na 26. Poetskom konkursu ,,Desanka Maksimović“, Valjevo 2018. godine, druga nagrada na Devetom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče ,,Vojislav Despotov“ Novi Sad 2018. godine i prva nagrada na Osmom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Trifun Dimić“, Novi Sad, 2019. nagrada sa Državnog takmičenja iz španskog jezika – Havaji; Nagrada za društveno korisni rad 2019. – Havaji, a 2020. godine prva međunarodna nagrada za prozu na međunarodnom konkursu ,,Šantićeva reč“Kaluđerica, Beograd, Srbija, kao i brojnih drugih.

 

VOLI SEBE PRVO

 

Noć se izdigla i tišina je promukla

Načuh svoje misli

Voli sebe prvo

I pusti ono što je odavno otišlo

I ugazi ono što te mrvi

I spali ono što te uznemiruje

Svojom snagom odolijevaj

I sve što te tišti upari sa usamljenošću

Tvoj jezik niko ne razumije

Ne prevodi svoju maštu

Nemoj biti žrtva užurbanosti

I pogledaj kratke jedne pahuljice

Broji sazvežđa

I čekaj godinama da ugledaš Halijevu kometu

Ostani budna do svitanja i razgraniču

Kad prestaje mrak a počinje dan

Nipošto ne krivi sebe, nikada

Rasplamsaj misli

I nikad ne dozvoli

Da svoj šareni um obojiš u crno i bijelo

 

***

gledam bore na njenom licu

i u svakoj od njih pokušavam da uočim priču

ali teško je

to nijesu priče

to su romani

to je život

satkan od uspona i padova

bola i patnje

radosti

jer

bore su njen život

a život je teško iščitati

 

NE DAJEM VAM ZA PRAVO

 

Sameljite me ljudi

Rasparčajre moju dušu na milion djelova

Ispljunite me tako beznačajnu i minornu

Jer ko sam ja

Jedno maleno biće u ogromnom svijetu okrutnosti

Koje traži samo kap vode da dušu osvježi

Iščupajte mi ruke noge raskomadajte moje tijelo

Ali ne

Neću da ćutim

Vi sitni – oskrnavljenih duša

Ne dajem vam za pravo

Da moju maštu uprljate svojim bestidnim rukama

I ukaljate moju ljubav

Svojim izbezumljenim pogledima

Ali nećete uspjeti da ugasite moju želju za životom

Uništite moju nevinu sliku svijeta i ljepote

Zatalasate purpurni damar na mome vratu

Pomračite svjetlosti koja se nadzire na kraju tunela

Meni

Jednom mladom biću

Djetetu u tijelu čovjeka

Koje odbija da odraste zbog slike svijeta

Vi pohlepne duše ogrezle u stidu

Ne dajem vam za pravo

Ne dajem

Ja sam Prometej

Ja sam svjetlost

Ja sam budućnost

 

ZAŠTO MI NIKO NE ODGOVARA

 

Uzburkani krici odaju da bez glasa ostajem

Tražim se u dubinama opasnosti

Kao da svaki djelić mene izgubljen je u propasti

I prigušen vrisak čuje se u vjetru sa sjevera

Zašto mi niko ne odgovara

Zašto me niko ne čuje

Bol traži poru u koju će se zavući

Da me opet svakim trzajem povrijedi

Jauk za jaukom pruža se ulicom

Zašto mi niko ne odgovara

Zašto me niko ne čuje

Čeprkam po mislima koje me dozivaju u noć

I mrak je postao čežnja bez koje se ne može

Gasim požare u rukama koje čine grijehe pišući stihove

Zašto mi niko ne odgovara

Zašto me niko ne čuje

U glavi koja skuplja šamare od ljudi bez prstiju

Tražim ljubav

Tražim bliskost

Tražim Čovjeka

 

***

čestice svemira napraviše talog

od kojeg ljudi iskriviše usta

konj svoju zob baci niz liticu

dok je njegova sjenka drobila nečija krvna zrnva

a tastatura na njihovom laptopu promijeni slova

i poče da igra valcer smrti