Anticrnogorstvo je tako učvršćeno i do danas ostalo - a neće biti drugačije ni u budućnosti - dijelom državne politike u Srbiji, bez obzira ko je u njoj na vlasti. Sve što je bilo potrebno, te vlasti su učinile da oduče Crnogorce od crnogorstva! Svaki Crnogorac u Srbiji koji se do sada nije odrekao crnogorstva, učinio je to na lični rizik, ličnom hrabrošću i na ličnu štetu!

Ovim se šalje jasna poruka da, pored policije, Bošnjaci/Muslimani ne mogu vjerovati ni sudovima da će ih zaštititi i da se polako, u „relaksiranoj“ i „osvježenoj“ Crnoj Gori, legalizuje ono što se radilo 90-ih – ogorčen je Emir Pilav

U pismu Perojce vladika Danilo naziva Crnogorcima, ovo pismo Crkva Srbije i mitropoliti Amfilohije i Joanikije nikada nijesu pokazali - ni Crnogorcima, ni Perojcima, a neka čitaoci portala Aktuelno sami razmisle - zašto nijesu. Ono što je sigurno, srpska narodnost je u Crnoj Gori izmišljena u drugoj četvrtini 19. vijeka, nakon dolaska na Cetinje Simeona Milutinoviča.

U svrhu postizanja istog cilja kao 1918. godine, umjesto puškama i bajonetima, na Crnu Goru se juriša propagandom kupljenih medija, lažima, subverzijom, političkim partijama profesionalnih Srba i parapolitičkim djelovanjem takozvane SPC koja nikad nije priznala Crnu Goru kao državu i Crnogorce kao narod

''Komitet crnogorskih izbjeglica'' u pismu američkom predsjedniku Vudro Vilsonu 6. maja 1919. godine optužuje Andriju Radovića kao agenta srpske vlade i poslanika u Parizu Milenka Vesnića, koji je za 500.000 franaka izdao i prodao Crnu Goru Srbiji itd. Predsjednik crnogorske Vlade u egzilu Jovan S. Plamenac je u pismu Edvardu Hausu 2. juna 1919. godine uložio žestok i energičan protest protiv, kako je rečeno, ''izdajnika Andrije Radovića koji je prije kratkog vremena podnio Konferenciji memorandum, koji je lista najvećih laži protiv Crne Gore''