Dvojno državljanstvo put ka političkoj dominaciji prosrpskih snaga u Crnoj Gori
Inicijativa za dijalog o dvojnom državljanstvu i mijenjanju Zakona o crnogorskom je nacionalno i identitetsko, u suštini političko a najmanje pravno pitanje, ocjenjuje saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka Marko Savić, piše Radio Slobodna Evropa RSE.
Dijalog o mijenjanju Zakona o crnogorskom državljanstvu donijetom 2008. godine, koji je restriktivan po pitanju dvojnog državljanstva, traži predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, lider proruske Nove srpske demokratije, stranke bivšeg Demokratskog fronta (DF).
Jedan od lidera bivšeg DF-a Milan Knežević kazao je da će sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem razgovarati o dvojnom državljanstvu, dodajući da njegova partija ostaje “posvećena ideji kuće svih nas, da se pomire pravoslavni Srbi i Crnogorci, da se pomirimo zbog budućnosti naše djece”.
Promjena politike po pitanju dvojnih državljanstava sa zemljama regiona bi, prema mišljenju Savića, bila uvod u “uspostavljanje temelja za sve buduće izborne inženjeringe”:
“Bilo bi isključivo korišćeno za dovođenje glasača iz regiona, prije svega iz Republike Srpske i Srbije, kako bi se uticalo na izborne rezultate… Time glasači u Crnoj Gori, koji žive ovdje, ne bi mogli dominantno da odlučuju o svojoj i sudbini Crne Gore”, kazao je on za Radio Slobodna Evropa. izvor:cdm
Rigidan Zakon o državljanstvu
Dvije godine nakon što je na referendumu 2006. godine obnovila nezavisnost Crna Gora donijela je Zakon o crnogorskom državljanstvu.
Usvojila ga je tadašnja vladajuća koalicija koju je predvodila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića.
Iz DPS su kazali da male države moraju da se zaštite a za “malu Crnu Goru i njenu stabilnost to su strogi kriterijumi za dvojno državljanstvo”.
Poslanici tadašnje opozicije, uglavnom iz redova Demokratskog fronta, ocijenili su zakon “rigidnim i diskriminatorskim”, posebno prema Srbima kojima je onemogućavao da uz crnogorsko imaju i srpsko državljanstvo.
Zakonom je propisano da se ono stiče rođenjem ili porijeklom, ili prijemom ili sporazumom o dvojnom državljanstvu sa drugom državom.
Takav sporazum Crna Gora nema ni sa jednom zemljom.
Državljani zemalja SFRJ mogli su da zadrže crnogorsko državljanstvo ukoliko su ga stekli prije proglašenja nezavisnosti juna 2006.
Međutim, oni koji su neko drugo državljanstvo stekli poslije juna 2006., crnogorsko gube po automatizmu.
Savić pojašnjava da je pitanje državljanstva u Crnoj Gori riješeno rigidno “ne iz razloga pumpanja egonacionalnog manijaštva, već vođenjem računa o tome kolika je Crna Gora i koje su brojke u pitanju”.
Osjetljivost sistema sa malim brojem birača
Na malom broju birača, kojih je u Crnoj Gori oko 540.000, svaka promjena može imati ključnu ulogu u osvajanju vlasti.
Tako je na parlamentarnim izborima 2020. rezultat “lomilo” oko 2.000 do 3.000 glasova, koji su prevagnuli u korist sadašnje parlamentarne većine. To je presudilo da osvoji tanku većinu – 41 mandat, jedan više od protivničke strane.
Isti slučaj bio je i 2016. godine, kada je nekoliko hiljada glasova razlike DPS-u i njegovim partnerima osiguralo još jedan četvorogodišnji mandat.
Procjena Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) je da u Crnoj Gori ima oko 80.000 birača koji nezakonito, imaju dva prebivališta – u Crnoj Gori i drugim zemljama, prije svega u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH)
Kao konkretan primjer Savić ističe Herceg Novi, grad blizu granice sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom.
Naime, CEMI je mjesec dana uoči izbora maja 2021. godine saopštio da 10,5 odsto birača u tom gradu pored crnogorskog ima i državljanstvo Srbije ili Bosne i Hercegovine.
Jedan dio imao je državljanstvo sve tri države.
Srbija i BiH su odbile da sarađuju sa Crnom Gorom u provjeri duplih birača, pozivajući se na zakon o zaštiti ličnih podataka.
Da je organizovanog glasanja bilo potvrdio je nedavno i član predsjedništva Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Vladimir Đukanović, koji je kazao da je njegova partija pomagala građanima Srbije koji su dolazili da glasaju u Crnu Goru.
“Skandalozno je da ti ljudi na referendumu (2006.) nisu imali pravo da glasaju. Inače 200 i nešto hiljada ih ima ovdje. Oduzeo im je Milo Đukanović pravo da glasaju”, kazao je za Tanjug, dodajući da će se takva politika promijeniti.
Dvojno državljanstvo predsjednika parlamenta
Dvojno državljanstvo bilo je tema i premijerskog sata 28. decembra, na kome je premijer Milojko Spajić odgovarao na poslanička pitanja.
Poslanik DPS-a Ivan Vuković zatražio je da se utvrdi ko od crnogorskih zvaničnika ima nezakonito državljanstvo.
Kao jednog od njih Vuković je označio predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića.
Iako je u više navrata kazao da ima srpsko državljanstvo, Mandić nikada nije javnosti predočio dokaz da ga je stekao na zakonit način. To nikada nisu učinile ni srpske institucije.
“Ne radi se o bilo kom državljaninu Crne Gore nego o čovjeku koji pokriva jednu od tri najvažnije funkcije u državi. Onaj ko treba da bude personifikacija principa pravde i pravne države vam se i nam se otvoreno smije u lice”, kazao je Vuković.
Mandić je na funkciju šefa parlamenta izabran kao dio šireg dogovora podjele vlasti koji je Spaić napravio sa skupštinskom većinom nakon izbora juna ove godine.
Prema tom sporazumu stranke nekadašnjeg DF će podržavati njegovu Vladu u parlamentu, a uz mjesto šefa parlamenta dobiće i nekoliko ministarstava do kraja sljedeće godine.
Savić ocjenjuje da se do sada moglo uočiti višedecenijsko političko iskustvo Mandića, nasuprot članovima Vlade, koju uglavnom čine mladi kadrovi.
“Moć koju on crtpi iz tog sporazuma je vrlo ucjenjivačka… Ne postoji balans u političkom iskustvu između njega i DF-a i onih koji čine vlast”.
Veze popisa i dvojnog državljanstva?
Priča o državljanstvu pokrenuta je u periodu održavanja popisa stanovništva u Crnoj Gori.
Uoči početka popisa, procrnogorska opozicija je na osnovu kampanje prosrpskih vladajućih snaga i medija, u koju se uključio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Srpska pravoslavna crkva tvrdila da je njegov cilj etnički inženjering, povećanje broja Srba u Crnoj Gori a smanjenje Crnogoraca.
Mandić je, inače, blizak politički saradnik Vučića.
Sa predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom bio je na bini 17. decembra, kada je Vučić u štabu SNS-a proglasio apsolutnu pobjedu na izborima u Srbiji.
“Oni koji su desno, i oduvijek su bili desno, ne mogu se retorikom preko noći pretvoriti u evropejce. Oni su zapravo sidro oko nogu građanskoj, demokratskoj i multietničkoj Crnoj Gori, koja teži Evropskoj uniji”, ocjenjuje Savić
Sagovornik RSE ističe da teme poput državljanstva i popisa stanovništva odvraćaju Crnu Goru od reformi i izgradnje jakih institucija, koje su neophodne kako bi se približila članstvu u EU.
Nikolić: Logika Mandića kao Koštuničina
Poslanik DPS-a Andrija Nikolić pitao je premijera Spajića kako komentariše mogućnost mijenjanja Zakona o crnogorskom državljanstvu.
Spajić je kazao da je inicijativa potekla od presjednika parlamenta Mandića kome su “tokom susreta naši iseljenici iz Turske iskazali želju da dobiju pasoš Crne Gore”.
Nikolić međutim tvrdi da to nisu pravi razlozi.
On je podsjetio da je prije referenduma 2006. godine, tadašnji srpski premijer Vojislav Koštunica evropskom komesaru za proširenje Oliju Renu predao listu 264.000 Crnogoraca koji žive u Srbiji za koje je tražio pravo da glasaju na referendumu o nezavisnosti Crne Gore.
“Jasno je koja je logika rukovodila Koštunicu. Jednako kao što su naše sumnje opravdane da Andriju Mandića, kao dijela parlamentarne većine, rukovodi ista logika”, kazao je Nikolić.
Iz depeša koje je američka ambasada u Beogradu slala Vašingtonu u prvoj polovini 2006. godine, a koje je objavio Wikileaks, navodi se da je Mandić priznao da je za referendum dobijao instrukcije od Koštunice i Beograda. izvor: cdm
0 Komentara