Uz stihijsku i ''prebukiranu'', prenagomilanu gradnju na ovom dijelu, slijedi i ista takva gradnja  i duž saobraćajnice od Vezirovog mosta prema zgradi Gimnazije ''Slobodan Škerović'' (koja je ugrozila i prirodno nasljeđe, npr. pristup i ulaz u pećinu na lijevoj obali Morače iz koje se podzemnim kanalima stizalo čak do same Gorice i Crkve!), a što se nastavlja i u dijelu padina Gorice sve tamo do crkve Svetog Đorđa! Praktično, skoro da je onemogućeno ono što je planirao i želio arhitekta Vukotić, naime da se otvori Gorica prema Gradu, odnosno grad prema Gorici – ''da se otvaranjem Njegoševe ulice i Ulice Slobode Gorica vizuelno uključi u grad, pri čemu se Njegoševa ulica direktno povezuje sa Spomenikom partizanu borcu na Gorici.'' Ovo prije svega iz razloga što je podignut (i još će se dizati itekako, bez ikakve sumnje, u narednom periodu!) očevidan ''zid'' od stambenih i poslovnih zgrada na južnoj padini Gorice koji u potpunosti odvaja Njegoševu i ulicu Slobode od same Gorice! I to ne samo vizuelno već i u svakom drugom pogledu, tako da je izgubljena ona planirana ekskluzivna i isključiva veza juga Gorice sa gradom, koja je trebalo da se u potpunosti, dakle, apsolutno preda pješacima! Uz planiranu izgradnju i istočne tribine Gradskog stadiona, tj. FK ‘’Budućnost'',[1] ovaj dio grada, tik ispod Gorice biće, očigledno je to, frontalno napadnut raznovrsnim stambeno-poslovnim sadržajima i velikim prisustvom  automobila, što nikako ne ide sa Goricom kao prijeko potrebnom i ''sigurnom'' oazom gradske tišine, te plućima i dušom grada!?[2] Neposredni i direktni vizuelni i sadržajni kontakt grada i Gorice je prekinut i izgubljen, predio apsolutne tišine je čak i blizu vrha već sada mislena imenica, te se mora problemu racionalno prići i pokušati da se spasi ono što se spasiti može i što je još jedino preostalo od Gorice, a to su, slobodno se može reći, ostaci ostataka!?

Već smo rekli da se još može nešto uraditi od ''Trga sunca'' arhitekte Vukotića, prvenstveno zbog toga što se na tom dijelu kaskadnog terena još nije izgubila mogućnost i aktuelne funkcionalne intervencije u prostoru, bez obzira na to što je samu lokaciju zauzeo objekat hemijske čistionice. Iako je sa svih strana ove lokacije već izgrađeno a i gradi se još nekoliko stambenih i poslovnih zgrada, moguće je još uvijek mostom na primjer iznad saobraćajnice-ulice Vaka Đurovića, povezati samu lijevu obalu Morače iznad hotela ''Ambasador'' i buduću nadamo se ''ljetnju pozornicu, u obliku amfiteatra koja će sistemom dakle kaskada biti povezana s Moračom, formirajući neku vrstu kaskadnog trga – 'Trga sunca'''.

Poenta rada arhitekte Vukotića – ''da se sve ono što već postoji 'zarije' u Goricu, da se angažuje sve što je naslijeđeno, a da se, ipak, daju dugoročna rješenja koja će svi prihvatiti. Pri tome sam nastojao da samu Goricu ne mijenjam, ne popravljam, jer ona je već vrijednost, s nizom elemenata nasleđa – prekrasnom šumom, spomenikom, crkvom iz devetog vijeka, starim grobljem sa značajnim istorijskim elementima.[3] Nastojao sam samo da je ’ponudim’, približim gradu. S jedne strane, pokušao sam da oslobodim njene prirodne konture do same Morače, i kroz sadržaje osmislim’’ – kao da je skoro potpuno uništena prije svega gotovo nevjerovatnom ''količinom'' stihijske komercijalno-tržišne gradnje u ovom dijelu grada. Gorica je jednostavno rečeno odijeljena i udaljena od njenog prirodnog zaleđa i ''predsoblja'', naime, od ulice Slobode, Njegoševe, ranije Moša Pijade a sada bulevara Ivana Crnojevića i obala Morače.

Od svih pozitivnih projekata u Gorici i na neposrednom području koje se na nju naslanja, svakako treba na p rvom mjestu izdvojiti povećan broj ''ucrtanih'' i uređenih šetališta, kao i u podnožju brda smješten Avanturistički park sa kafeom koji se izvanredno funkcionalno uklopio u okoliš i plato-sportski teren na samom vrhu brda. Takođe i veoma dobro uređen parkovsko-rekreativni prostor sa mobilijarom za odmor pored zgrade Gimnazije sa spomenikom crnogorskog gospodara Ivana Crnojevića.