Slijedeći, i poimenice, Siorana, jednog od svoje najbliže pjesničke svojte (uz Njegoša, Helderlina, Borhesa, Šejmusa Hinija, Vislavu Šimborsku, Hermana Hesea, Heraklita, zašto ne reći i Svetog Petra I…), Vulanović u pjesmi „TEŽAK ČOVJEK” zapisuje: „Od svakog dobra, / od plodne tišine, izgubio sam ključ.” Nesumnjiva je činjenica da je zgubljena moć razumijevanja svijeta: „Ostati čitav da li će iko moći / da li će svijet / probuditi jednom pravi i slavni… / Niko ništa već ne objašnjava, / zar je očaj jedina mogućnost nova… / Jedino ljudska pjesma mi je pitka… / zle sjenke u krug drhte bez ljubavi… / zapuštenu dušu sitne teški mravi.” (Pjesma „PREKORNICA” iz istoimene zbirke, 1964. g.); „Ne umijemo tumačiti svijet, / govoriti tiho i pribrano, / da se razumijemo, / kad se bojimo / da smo izgubili sluh / za konce samilosti i dobrote.” (Pjesma „IZBAČENI IZ SEDLA” iz zbirke „KAMENI DOM”, 1991)

Jer to je njihova vizija posrbljene Crne Gore, koja bi se jednako kao i entitet Republika Srpska imala predstavljati i odavati srBstvom i četništvom većim no u Beogradu. Dakako, neće to proći četnicima, niti onim beogradskim, a niti izvođačima grubih radova u Piperima.

Obilježavanje Dana mladosti 25.maja povodom rođendana Josipa broza Tita, doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije, za njegovog života, do 1980.godine predstavljao je jedinstven i neponovljiv događaj za mlade tog vremena .Nošenje štafete kroz Jugoslaviju koje je trajalo oko mjesec i po dana i predaja štafete mladosti Titu na stadionu JNA U Beogradu bila je velika čast za svakog učesnika, omladinca i omladinku.Posebna čast odnosno privilegija pripadala je poslednjem nosiocu štafete koji je Titu štafetnu palicu predavao na završnoj svečanosti, na kojoj su pored Tita prisustvovali najviši državni i omladinski rukovodioci tadašnje Jugoslavije.
Te 1975. štafetu je predala , tadašnja titogradjanka ,studenkinja Vjera Begović, a učesnica sleta bila je i Anka Barović Stojković, tada učenica trećeg razreda podgoričke, odnosno titogradske gimnazije „Slobodan Škerović".

Na crnogorskim terenima ili u dvoranama,kada igraju fudbaleri i košarkaši Mornara iz Bara na navijačkom mjestu i sa svim rekvizitima  je  Svetislav- Śaro  Marković. Imao je često i neprijatnosti,ali sve ih je manje,pošto su ga takvog,gotovo svi prihvatili. Jednom je na sudu dobio spor sa trenerom.Ljubav prema Klubu najbolje je iskazao kada je napustio bratovu svadbu da navija za Mornar.