Dva Milatovića-Veljko i Jakov
(15 riječi)
Javnost se, takođe, prema političarima određuje i na osnovu onoga što se zove asocijacija. I evo konkretnog, crnogorskog, primjera. Kad je sadašnji predsjednik države Jakov Milatović sjeo u tu fotelju, prezime je, neminovno, asociralo na jednog drugog Milatovića,Veljka Milatovića, predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore.
Uz sumnje u političke kvalitete Jakova Milatovića za najvišu državnu funkciju i bez obzira na same okolnosti njegovog izbora ( otuda „slučajni predsjednik“), prezime je asociralo na Veljka Milatovića, pa se i zbog toga moglo učiniti da može biti šef države. Jakov, međutim, nije opravdao ni takve asocijacije. Ne ulazeći šire u obrazloženje ove konstatacije, on se, praktično, tek uči da bude državnik, iako formalno-protokolarno obavlja predsjednički posao. Nekad pokaže i odlučnost, recimo, u nekim slučajevima kad Skupštini vraća zakone na ponovno razmatranje , ili kad drugim državnicima šalje službene čestitke i tome slično. Ali, u mnogim situacijama nije, što bi se reklo, na nivou funkcije predsjednika Crne Gore. Sjetimo se samo njegovog „odgovora“ na uvredljivo pitanje predsjednika Srbije kojim jezikom govori, ili Jakovljevo ponašanje u vezi sa izborom aktuelne vlasti u Podgorici. U politici, naročito na najvišem nivou, Crnogorcima je vrlo važno ono što se zove otmenost, a to podrazumijeva da sagovorniku, ma ko on bio, odgovoriš i jasno, i glasno, da ga nadmudriš, da ne daš na se, i na svoje. Ni na svoju državu.
Jakovljev prezimenjak Veljko je antipod sadašnjem Milatoviću na čelu Crne Gore. Svi oni koji su sa njim radili, koji su ga poznavali, tvrde da je imao svoje Ja, da je bio političar od integriteta. Kažu da je bio hrabar i u ratu, a, bogami, i u miru. Kao urednik Pobjede, sjećaju se njegovi savremenici, „prkosio“ je ondašnjem političkom establišmentu. Objavljivao je karikature, sa vrlo jasnim asocijacijama na pojedine ljude i postupke u ondašnjoj komunističkoj vlasti. Ondašnji moćnici, posebno, neki Crnogorci koji su iz Beograda „brinuli“ o Crnoj Gori, su negodovali, zgražavali se- šta hoće taj Veljko. A nijesu ga prestrašili.
Saradnik Veljka Milatovića, Veselin R. Đuranović, često je pričao kako je Milatović „odbrusio“ čak i Josipu Brozu. Veljko od Tita tražio da ga primi, trebalo je da ga informiše o političkoj situaciji u Crnoj Gori, u jednom važnom momentu, da , vjerovatno, od njega traži pomoć, ali i da mu on sam iznese svoje stavove. Trebalo je Veljko da kod Tita bude u četvrtak, ali Titov kabinet javi da ga Josip Broz ne može primiti tog dana. Može u petak. A Veljko odgovori- ja ne mogu petak.
Ne očekujemo da Jakov bude baš ovakav, da ima takva ... , ali ne vala i da ne umije, ili ne smije, Vučiću odgovoriti kako zaslužuje. I to Vučiću i raznim drugim vučićima koji Titu nijesu ni do članka. E, Veljko Milatović je i Titu mogao da onako odgovori, a, nema sumnje, Broz mu to nije uzeo za zlo. Znao je Veljka. I cijenio ga je, sigurno, i zbog toga što nije bio snishodljiv prema bilo kome. Veljko je i zbog toga uspio , samo to da navedemo, da podigne Mauzolej Njegošu na Lovćenu, bez obzira na razne otpore i blokade, i u samoj Crnoj Gori. Jer, bio je odlučan, hrabar, sa jasnom vizijom, sa stavom, bio je Crnogorac. On je Crnu Goru dostojanstveno predstavljao i branio i u Jugoslaviji, u kojoj je SFRJ bila na prvom mjestu.
Otkazao je i Titu sastanak. Kad bi Jakov Milatović imao bar nešto od svog prezimenjaka. A još sad , kad ima nezavisnu Crnu Goru, a nema Titovog autoriteta. Pa, od koga štrecaš Jakove ?
Drago O. Vulović
1 Komentara
Khamatova23 Postavljeno 10-06-2026 04:20:29
Excellent points about Veljko Milatović's character! His unwavering stance and ability to challenge even the highest authorities, much like a slope 2 climb to a summit, truly set him apart. This piece highlights the importance of integrity and courage in leadership. Perhaps adding more examples of his "clear vision" would further enrich the content for SEO, focusing on specific achievements.
Odgovori ⇾