Posljednje skretanje za Evropu
Prijedlog ujedinjene opozicije (DPS, ES, HGI) je najozbiljniji politički akt sa njihove strane od avgustovskih promjena u Crnoj Gori.
Ispuštene su mnoge prilike i šanse (koje nećemo ponovo nabrajati - nije bilo nikakve koristi od toga posljednjih godina) da se crnogorska evropska i građanska opozicija nametne kao politički činilac koji definiše i/ili bitno utiče na političku agendu, a ne samo reaguje na mnoštvo provokacija, destruktivnih i pogrešnih odluka, uglavnom sa jasnom antidržavnom konotacijom - i to nekako mlako, bezvoljno i bez daha.
Ovoga je puta slika (bitno) drukčija: lideri tri pomenute stranke/saveza pojavili su se zajedno i, bez mnogo pompe, stavili javnosti na uvid spisak logičnih i konzistentnih zahtjeva koji moraju biti ispunjeni da bi postojala stabilna skupštinska većina za donošenje bitnih odluka u kontekstu crnogorske evropske agende, uz niz očekivanih zahtjeva koji se tiču institucija, medija i procedura, koje treba da obezbijede suštinsko napredovanje Crne Gore prema EU.
Prije toga su, kako potvrđuju mnogi izvori, izbjegli jednu (rekli bismo, bez želje za omalovažavanjem) spremljenu providnu zamku, u kooperaciji premijer Spajić - ambasador Satler, koja je podrazumijevala da opozicija odmah pristane na (gotovo) sve zahtjeve vladajuće većine i očekivanja ambasada zemalja i Misije EU, pa da se onda, neđe u septembru ili oktobru, antidemokratski i antievropski zakoni o unutrašnjim poslovima i o ANB dovedu u red…
Pošto ta providno/naivna zamisao (u zadnje namjere nekih predlagača ne bismo ulazili, jer se očigledno ne objašnjava) nije uspjela, danas imamo ozbiljni opozicioni dokument koji je nemoguće ignorisati - a istovremeno ispaljivati fraze o potrebi političkog jedinstva u vezi istorijske evropske agende.
I Spajićeva koalicija (mada se ona odavno po njemu zove iz prevashodno simboličnih/formalnih razloga) i evropski dio diplomatske zajednice su u situaciji koju najbolje odslikava ona rimska: Hic Rhodos, hic salta!
Stvari su jasne: ili će parlamentarna većina pristankom potvrditi svoje iskreno evropsko usmjerenje, ili će - odbijanjem i razvlačenjem pregovora - ukazati na osnovanost sumnje da je njihova evropska orijentacija prazna parola i zbirka neoriginalnih fraza.
Moguće je da su ovoga svjesni u vladajućoj koaliciji, bar u onom segmentu/frakciji PES koja stidljivo, s vremena na vrijeme, uspijeva da artikuliše i javno promoviše stavove koji imaju bar neke karakteristike autentične crnogorske politike. Da li je to dovoljno za prevlast u samom PES, jedno je pitanje. Mnogo je teže i mučnije ono - da li to može biti dovoljno za promjenu stava cjelokupne vladajuće većine?
S druge strane, tu je i međunarodna zajednica - to jest evropski dio diplomatskog kora u Podgorici - koja prepoznaje potrebu uspostavljanja elementarnog/bazičnog političkog jedinstva između vlasti i opozicije povodom EU agende.
Ali, to nije dovoljno samo reći. Došli smo do momenta kada bi trebalo, umjesto generalnih i repetitivnih poziva na politički dijalog i razumijevanje (u čemu se, logično, ističe šef Delegacije EU, ambasador Johan Satler), preći na jasne i direktne iskaze. Potreban je evropski pritisak.
EU diplomatija bi trebalo da jasno podrži zahtjeve i prijedloge crnogorske opozicije. Ili da iskaže očekivanje da oni budu prihvaćeni. Ili da iskoristi bilo koju drugu ili treću diplomatsku formulaciju koja bi ukazala na njihovo očekivanje da uspostavi regularan tok stvari, zajedničko i kompromisno donošenje odluka, korigovanje procedura i sastava relevantnih tijela i organa, kao i profesionalni i nepristrasni medijski javni servis(i), koje treba osloboditi ljudi kojima se diriguje iz partija, (stranih) službi i (strane) Crkve.
Otpora svemu pomenutom, kao što jasno vidimo, ima. Posebna je uzbuna u RTCG, ali to nije jedini punkt aktuelne vlasti koji osjeća veliku nelagodu zbog ujedinjenog stava opozicije.
S druge strane, dugoočekivana i priželjkivana „rokada“ u sastavu vlasti (Mandić i razni neočetnici i srpsko/ruski poslušnici i pioni van; a DPS - i ES, po mogućstvu - unutra) nikako da se dogodi.
Razlozi su mnogi, ali izgleda da je osnovni (što je, bez imalo pretjerivanja, činjenica da je Milo Đukanović živ i neuhapšen) takve prirode da obesmišljava, bar za sada, iole ozbiljniji razgovor sa Milojkom Spajićem i kranje ograničenom grupom njegovih saradnika i saboraca koji bilo što znače u PES.
Spajić ima fobiju od te „rokade“, ili je pritisnut i ucijenjen da te promjene ne može biti, pa se njegovo i Živkovićevo (predsjednik DPS, Danijel) koketiranje i dugi razgovori, produžavaju u nedogled, sa povremenim hladnim tuševima sa Spajićeve strane - kada se njemu ili ljudima koji vrše pritisak ili imaju kontrolu nad njim učini da je stvar otišla… preblizu.
Koliko takvo balansiranje i natezanje može trajati teško je reći, ali je momenat raspisivanja izbora za ljeto 2027. tome „prirodna“ granica.
Ako odbiju, to jest, tačnije, ako ne smognu snage i političke kuraži da prihvate ponuđenu ruku podrške sa opozicione strane, odnosno ako ne budu imali viziju da shvate o čemu se u ovom momentu crnogorske politike radi, Spajić i njegovi će se, umjesto evropske agende i napretka, suočiti sa provokacijama i destrukcijom od strane Mandića, Kneževića i Bečića/Bogdanovića - kako god oni budu rasporedili svoje uloge i nastupe.
To je jasno pokazao i neprijateljski čin Srbije sa slanjem osamdeset i sedam srpskih intelektualaca i ljubitelja prirode posebnim čarter-letom. BIL i registrovani kriminalci su doputovali da nečim pokvare ili unize Crnu Goru, dok ona doživljava priznanje samitom EU - Zapadni Balkan.
Sljedeći put neće biti visokih evropskih gostiju, neće biti prisutne njihove službe i neće biti potrebno da se (iz)vrši takva očigledna provokacija.
Zato bi i za Crnu Goru, ali i za njenu aktuelnu vlast - bar za onaj njen (manji) dio koji ozbiljno misli o EU agendi - bilo korisno da ne odbijaju prijedloge opozicije.
Za to je, istina, potrebno uvjerenje, znanje i hrabrost - imajući u vidu čitavu lepezu uticaja i opstrukcije koja dolazi iz Vučićevog Beograda.
A tamo đe tih kvaliteta i vrijednosti nema - tu bi trebalo da pomognu naši evropski prijatelji. I oni su na testu povodom crnogorske evropske agende.
Jer - uspjeh u ostvarivanju i finalizaciji evropske agende bi bio zajednički.
Ali i neuspjeh.
izvor: pobjeda.me
0 Komentara