Piše : Ilija Despotović

Donald Tramp, za koji dan predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, dao je nekoliko izjava, i to vrlo direktno i jasno,kojima stavlja do znanja da je on taj koji može svijet , u strateškom smislu, potpuno izokrenuti da više ne bi ličio na ono što sada imamo, ili, bolje rečeno, na međunarodne odnose na koje smo navikli bar u posljednjih pola vijeka.Povratnik u Bijelu kuću je rekao da će „kupiti“ Grenland, „vratiti“ SAD Panamski kanal i da bi Kanada trebalo da bude nova država američke Federacije. Ovako nešto,izrečeno sasvim transparentno,ne samo da je bez presedana u retorici državnika, već je neočekivano i za stanje bunila u kome se neko može naći.

Tramp, štaviše, ne isključuje mogućnost primjene vojne sile, recimo, u slučaju „kupovine“ Grenlanda, pa i „povratka“ Panamskog kanala. Kanadi još ne ptrijeti armadom, ali je, takoreći, apokaliptična i sama  pomisao da bi ta ogromna zemlja trebalo da se pripoji SAD.Kanada,koja radom, i infrastrukturnim poduhvatima, kao što je željeznica, stvorila sopstvenu naciju , koja , čak, imala i ratovala protiv Amerikanaca, da bi od njih bila slobodna zemlja.

Koliko je poznato, Tramp nije ni pitao Dansku da li bi „prodala“ Grenland, nad kojim ima suverenitet već nekoliko vijekova.  Nije pitao ni same Grenlanđane bili se „prodali“ Americi. On jednostavno,olako,kaže-to nama treba. I Grenland i Panamski kanal. Kanadi,pak, „dobronamjerno“ poručuje da bi joj bilo bolje da bude u sastavu SAD.

Mada su reagovali i Meksiko, i Danska, i Grenland, i Kanada,svijet kao da se nije mnogo uzbudio zbog Trampovih zlokobnih nagovještaja  u njegovom drugom predsjedničkom mandatu. Kao on je takav, „ekstravagantan“, „slobodan“, „šali se“, navodno, stalo mu je do efekta u javnosti.Možda jeste tako, ali teško je, ako ništa drugo, ne iznijeti određene asocijacije. Da li je Tramp upravo na ovo mislio još kad je uoči prvog predsjedničkog mandata promovisao slogan „Ponovo Ameriku učiniti velikom“.Kao da nije i do sada velika, ekonomski, vojno. Nije li, valjda, mislio da bi „velika“ postala upravo teritorijalnim proširenjem, i to za dva  ogromna kopna,velikun Kanadu i najveće ostrvo.Druga asocijacija- otkud kod Trampa simpatije prema ruskom diktatoru Vladimiru Putinu? Šta znače Trampove, malo , pa malo, izjave da bi on rat u Ukrajini završio za 24 časa? Da li je to baš olako dato obećanje?

Hajde da ovako logiciramo. Nama bar to može biti. Nije li Tramp upravo rusku agresiju na Ukrajinu još ranije doživio kao svoju šansu? I Ukrajina je velika zemlja, gotovo kao Kanada. Rusija je nuklearna sila, kao i SAD, što bi one dvije međusobno ratovale. Ili, kao što je Tramp, najvjerovatnije i rekao ranije što bi Amerika ratovala sa Rusijom, recimo, kažu da je baš na nas mislio, zbog neke male Crne Gore.

I sad, Tramp vidi da je rat u Ukrajini teško završiti, osobito ne tako da se Ukrajini vrati njena oteta teritorija. A  ni Putin ne zna šta da radi. Zapravo, i zna, on hoće bar trećinu ukrajinske teritrorije, pa mu Trampov „mirovni plan“ dođe kao naručen. Nije li ovo plan -da se Rusiji prizna ono što je okupirala od Ukrajine,  a možda i još koju drugu zemlju da otme, a da , zauzvrat, Tramp dobije odriješene ruke da „ponovo SAD učini velikom“.Mi vama Ukrajinu, vi nama Grenland, Panamski kanal, možda i Kanadu...

I tako, ako se Tramp i Putin slože, a , izgleda, oba jedva čekaju da se sastanu, ništa nije nerealno. Nije fantazija ni to da će SAD „kupiti“ Grenland, „vratiti“ Panamski kanal i da će Kanada biti 51. američka savezna država. Da li se to stvaraju dva carstva- rusko i američko. Rusko već odavno postoji, na dva kontinenta, ali mu je malo teritorije. Postoji i američko, u nekom smislu, ali sa Trampom možda će i SAD biti proširene i funkcionisaće po modelu Putinove (i carske) Rusije.

I nije samo to opasno. Zar nije jasno vidljivo da se Trampovoj pobjedi i Putinovom osvajačkom ratu raduju i mali trampi i putini u raznim dijelovima svijeta. I u našem regionu.Merkaju i oni svoje ukrajine i grenlande. 

Doduše, stvara se i treće carstvo-kinesko. U trouglu je teško očekivati slogu i harmoniju.I šta ostaje ostatku svijeta? Kakva ga sudbina čeka? Tim prije, jer je strateška infrastruktura međunadnih odnosa već sada gotovo tektonski ispreturana.Šta, u prvom redu, danas znače Ujedinjene Nacije? Ruku na srce , ništa.Objektivno, ne mogu ama baš ništa učiniti da spriječe terorizam Izraela u Gazi. Na Bliskom Istoku uopšte. Hamasov napad 7. oktobra 2023. godine jeste čisti terorizam, ali ono što Netanjahu čini Palestincima je genocid.I niko mu ne može ništa.Zato što ima američku podršku, i rusko nemiješanje. Zato mu i može biti da generalnog sekretara UN Antonija Gutereša proglašava  personom non grata! Da li se to moglo desiti U Tantu , Hamaršeldu, Butrosu Galiju, čak i Kurtu Valdhajmu? Ne. Jer, kako tako, tada se, ipak, znao red, u UN čule su se i male zemlje. A danas- ne čusmo nijednu zemlju, ni našu Crnu Goru, da digne glas u UN. I protiv Hamasa, i protiv izraelskog masakra u Palestini.Pogažene su i slavne deklaracije koje su svojevremeno  usvojene u UN, i ženevskle konvencije.Evo da čekamo- hoće li iko progovoriti na Ist Riveru,protiv Trampovih teritorijalnih pretenzija? Šta čeka ovaj nesrećni svijet, osobito manje i male zemlje? Slavni KEBS, istorijski dogovor u Helsinkiju o trajnom miru  u Evropi je brutalno zgažen.Rusija je napala Ukrajinu, prijeti i drugima, SAD hoće Grenland, Panamski kanal, Kanadu...Da li to ruski medvjed i američki bizon već zavode red u svijetu?