Piše: Ilija Despotović

Tragikomično je, apsurdno,ponižavajuće, sramotno je da je jedan zlikovac Alija Balijagić, ovom društvu i državi, ovom zaluđenom narodu, pokazao dosta toga što im(nam) ne valja.A specifičan slučaj potjere, koliko god imali razumijevanje za teškoće hvatanja jednog previjanog odmetnika i kabadahije, objektivno je ukazao i na neke dublje i veće nedoumice. Alija je, svojim, evo sad će jednomjesečnim „izmicanjem“ policiji i Vojsci, teško je priznati, ali tako je, ako išta hoćemo da naučimo iz ove groteksne situacije, i društvu i državi učinio uslugu. Naravno, prije svega aktuelnoj ( i svakoj budućoj) vlasti, „poručio“ je - da se prenu iz letargije, da duboko, ozbiljno , pošteno, razmisle šta i kako rade, služe li narodu, ili, „evropski“ rečeno, građanima , ili samo sebi. Balijagić je , na svoj način, „opomenuo“ i sve bivše vlasti, ne onu Titovu, već ove „tranzicijske“ od takozvane antibirokratske revolucije.

Krenimo od ovoga posljednjeg. „Uloga“ sela Obarde, u pljevaljskoj opštini, u Alijinom rijalitiju, bjelodano je učinila svima vidljivim greške koje su napravljene u 30 i nešto više godina. Evo kako i zašto. Policija i vojska su za Alijom tragale lako dok je oktobar bio suv i topao. Mogli su odmarati i u svojim šatorskim kampovima. Ali, novembar ih je primorao da sklonište potraže u seoskim kućama. U Obardima, sa većim brojem zatvorenih kuća, već su se smjestili u nekima od njih. Uzgred rečeno, Obarđani, ono malo što ih je ostalo, na samoj granici sa Srbijom, „zahvaljujući“ Aliji, prvi put se sretaju sa svojom, crnogorskom policijom i vojskom. Dako i od toga bude neke vajde, jer ih do sada, najčešće posjećuju popovi. 

U Obardima još postoji, iako gotovo u ruševinama, zgrada bivše seoske prodavnice . I da je sreće, policija i vojska su se u ovom slučaju mogle smjestiti u tom objektu. I seoska škola je , takoreći, prazna. Da je bilo pameti, bivša seoska prodavnica, da nije postala žrtva „tranzicijske ekonomije“ , mogla je biti sačuvana, i služiti za razne potrebe, evo i sad za ovu. U maloumnom, rušilačkom, pohodu negacije i uklanjanja svega što je socijalističko, što su „komunjare“ stvarale, međutim, niko se nije našao da sačuva obarđansku prodavnicu, jer nikome nije bila od interesa. Neka što nije tranzicijskim gazdama i mafiji, ali gdje je bila država. Gdje joj bi pamet, a ona , valjda, zato i postoji, da gleda dalje u budućnost, da ne dopusti da obarđanska prodavnica, od zidane cigle, vrlo moderna, ne propadne. Da se sačuva, evo i za ovakve situacije.

I širom Crne Gore, nažalost, propadaju, urušavaju se, ne samo napuštene kuće, nego i seoske škole, prodavnice, zadružni domovi, ponegdje i mjesne kancelarije i domovi kulture. Propadaju i bivše JNA karaule, recimo, u pograničnom području prema Albaniji, propali su i mnogi poljoprivredni objekti, kao onaj stočarski „kompleks“ na Pišču u Pivi.

A , evo, dolaze situacije kad bi nam sve to valjalo. I ne samo za slučaj ove potjere , već i za mnoge druge prilike i neprilike. Isti je slučaj , na primjer, sa izvorima vode, ne onim velikim, već onim malim, u livadama, šumama, pored puteva. Dok je bilo seljaka, kad su naša sela bila puna života, evo baš i u Obardima, svaki izvor , i najmanji, je održavan. I uvijek si se mogao napiti najkvalitenije vode. Danas nema više obarđanskih vrela. Zatrpani, presušili.

                                                            Selo Obarde, opstina Pljevlja

Zasad neuspješna potjera za Alijom otvorila je još neka pitanja. Vlast se bavi sama sobom, svojim uskim interesima, diobama plijena sa opskurnih, dosadnih, apsolutno nesvrsishodnih, izbora, klijentelističkim razmještajem, i namještanjem, svojih najgrlatijih pristalica na pozicije moći, „po dubini“. I priča izanđalu „evropsku“ priču, o „poglavljima“, „ibaru“, „evropskim vrijednostima“...Žalosno je, ali je Alija, na svoj način, „poručio“ da su „otvaranja“ i „zatvaranja“ nekakvih „poglavlja“,zapravo, u najmanju ruku, neproduktivna, jeftina, politika zamajavanja naroda. U tome, svakako, učestvuje i „Evropska unija“.

Briselski birokrati, koliko juče, brujali su – Crna Gora zaostaje u „evropskim procesima“, a prije koju nedjelju dana Ursula fon der Lajen ,ne trepnuvši, izreče, u Podgorici, na oči, pred licem ovih građana, takve hvalospjeve aktuelnoj vlasti, samo što se ne kune u nju.

Nije li Alija pokazao i to da , hajde da ne diramo druga „poglavlja“, da ono koje se tiče bezbjednosti, uz ličnu ogradu da ja i ne znam šta u njemu piše, nikako ne može biti zatvoreno. Postavlja se pitanje- kojim to očima gleda, kojim kriterijumima, ocjenjuje dokle je Crna Gora stigla „na evropskom putu“. A posebno, kako , u toku samo jednodnevne posjete, a, zapravo, kurtoaznim susretima i razgovorima, sa jednim ili dvojicom zvaničnika, imaju obraza da iz punih usta daju ove besmislene pohvale.

I, napokon-u vezi sa , još neuspješnom, potjerom za Balijagićem, običan građanin ima pravo, njegova takva percepcija je sasvim legitimna, da postavi pitanje- šta znači NATO članstvo. Naravno, neće Saveznička komanda za Evropu, slati NATO jedinice da uhate Aliju, no , ipak,ne vidimo u konkretnoj kampanji nikakvu pomoć naših saveznika.

Naša Vojska, pretpostavljam, ima opremu za ovakve situacije, vjerovatno, iz magacina NATO-a. Ipak, NATO članstvo, čini se , podrazumijeva i neku konkretnu akciju. A ne da svoju članicu ostavlja na cjedilu, zluradi će reći, da se jedna njena saveznica, pred očima svijeta, u nekom smislu, gotovo kompromituje.Ne može da pronađe i uhvati opasnog kriminalca koji, evo već vidimo, teroriše građane, narod jedne zemlje. 

Da ne zaboravimo, Alija je povod i za nove srpsko-crnogorske razmirice i diobe, kako na međudržavnom nivou, tako i među samim građanima Crne Gore. Srpski ministar policije je, čak, u Budimpešti na nekom međunarodnom skupu, našao za shodno da kaže da je Alija u Crnoj Gori, pri čemu je pomenuo i Obarde, uz opasku da ga je crnogorska policija primijetila, ali da nije uspjela da ga uhvati. A neće da kaže da je Alija bio i kod njih, a nije ga uhvatla ni srpska žandarmerija. Zvaničnik crnogorske policije , pak, demantuje Dačića- nije Alija kod nas, nego kod vas.

A neki u Crnoj Gori , koji se izdaju za Srbe, pronose glasine da Crna Gora i neće da uhvati Aliju, da je Alija vehabija, da se sveti, navodno , na vjerskoj osnovi. I šta sve nećemo čuti. I kakve sve posljedice izaziva jedna, da li neuspješna, potjera?