Lična Vučićeva vojska sačinjena od takozvanih “lojalista” zapravo je talog srpskog društva, bašibozuk koji se već decenijama okuplja oko Srpske radikalne stranke. Takvi su devedesetih postajali dobrovoljci u paravojnim formacijama i odlazili u Hrvatsku i Bosnu da kolju i pljačkaju, a danas fizički nasrću na sopstveni narod. Još nisu počeli da koriste snajpere, kao njihovi prethodnici, ali jedan je izvadio pištolj i pripucao ispred stranačkih prostorija u Novom Sadu.

Tri godine od prvog zločina u Medovini, vlast i dalje ignoriše zahtjeve porodice za istinom, pravdom i institucionalnom odgovornošću

Podizanjem spomenika Pavlu Đurišiću skreće se pažnja sa mnogih negativnih stvari koje su se dogodile u zadnjim danima, a koje su isto tako inscenirane, odnosno uzrokovane od strane prosrpskih snaga u vladajućoj koaliciji, mislim najviše na Demokrate i njihovog ministra Krapovića, koji je opet učinio sve kako bi narušio odnose Hrvatske i Crne Gore. I svakako ne bi bilo dobro da ovaj događaj, koji je za svaku osudu, na neki način baci u drugi plan, ono što rade Demokrate kao još jedan izdanak te velikosrpske politike i kao neko ko se danas predstavlja kao možda i najveći problem u samom funkcionisanju crnogorske vlasti, jer mi sad vidimo da su Demokrate, Bečić, Krapović i cijela ta ekipa, trenutno više na braniku velikosrpske ideje, velikosrpske politike od samih Mandića i Kneževića, koji su se nekako povukli u drugi plan

Postavlja se, zapravo, suštinsko pitanje: da li je zaista normalno ili prihvatljivo biti sljedbenik paravojnog fašističog pokreta koji je odgovoran za genocid, etničko čišćenje, saradnju sa okupatorom, kao i za ubijanje sopstvenog naroda?!

I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo

Politička scena u Crnoj Gori ulazi u novu fazu pozicioniranja: „istorijski sastanak“ premijera Milojka Spajića sa liderima koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, otvorio je niz pitanja o potencijalnoj rekonstrukciji izvršne vlasti. Iako je nakon sastanka zvanično saopšteno da nije bilo ultimatuma ni ucjena, ton izjava i pozadinske informacije iz parlamenta i diplomatskih izvora govore da konsolidacija vlasti više nije tabu tema. Sastanak je održan nakon što je postalo jasno da Zakon o amnestiji bitan za ZBCG neće proći u parlamentu.

Portparol Evropske komisije, Gijom Mersije, izrazio je zabrinutost zbog predloženih izmjena Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost u Crnoj Gori. Komisija očekuje da država kandidat za članstvo u EU pruži detaljna objašnjenja o svrsi i obimu izmjena, naglašavajući potrebu za transparentnim, zakonitim i demokratski kontrolisanim procesom reformi.

Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi