Crna Gora ima premijera koji nažalost nije autentičan. Reklo bi se da je imao veću političku težinu i značaj u onoj crkvenoj koaliciji u kojoj je navodno zastupao građansku i urbanu Crnu Goru, ekologe i suvereniste. Njegov današnji politički nastup je bez uporišta kod građana. Teško se može reži da on predstavlja određena objedinjena razmišljanje građana koji ga podržavaju. Umjesto da Crnu Goru vodi stvarnom pomirenju koje podrazumijeva i da se prihvati i prizna crnogorska suverenost i identitet, Abazović je posvećen tome da Crkva Srbije bar nekako prihvati i prizna Crnu Goru. “Malo mogren”.

Licemjerna je pośeta Abazovića Ukrajini. Meni je najmanji problem njegov stajling i kočoperenje u stilu holivudskog akcionog junaka. Mnogo je važnije što su Abazović i vlada na čijem je čelu uradili da spriječe rusku propagandu po Crnoj Gori i tako podržali spoljnopolitičku politiku EU prema ratu u Ukrajini? Da nijesu zatvorili fašisoidne portale koji truju građane Crne Gore kremaljskim lažima?

Ljuba, Ivana, Janka, Petra, Nikolu, Granu i Draginju. Životni cilj im je bio da svako školuju i u tome su djelimično uspjeli jer ih je omeo Drugi svjetski rat. Zorka je ustaničke 1941. godine sedmoro đece poslala pod crveni barjak časti, svjesna da će i krv njene krvi biti prolivena za slobodu domovine. Znajući da će joj sva djeca poći sa partizanima u Bosnu, u proljeće 1942. godine Zorka Vušović otišla je kod komandanta Save Kovačevića i molila ga da joj ostavi bar jednog sina, „da ostane majci od zakletve“...

Zato sa ovog svetog mjesta, đe je hiljade slobodara ostavilo svoje živote, ne pitajući za vjeru i naciju poručujemo – ploče možete lomiti, spomenike rušiti, ali slavu heroja sa Sutjeske i svih borbi i ofanziva ne možete izbrisati, poručio je ispred svih organizacija boraca i antifašista bivših jugoslovenskih republika Sead Đujić