Dušan Ičević
Svjedok na poprištu
Crna Gora slojevita, bojevita,
otvorena sebe i Svijetu, uvijek na poprištu. I sada... Svuda oko nas, pa i u
nama: trka, zbrka, frka… Slobodna, nezavisna, demokratska, građanska…Crna Gora
ponovo opsjednuta, napadnuta, iznutra, i spolja. Neprekidno je u izazovu i
izboru da se bori prije svega protiv zla
domaćega, pojačanoga i podržanoga spolja, koje svim, pa i nasilnim,
sredstvima hoće da pokori Crnu Goru. Pandemija
Covida 19 nanosi nove trudove i neizvjesnosti.
Kako odoljeti?
Miodrag Miško Vuković, naučnik i političar,
univerzitetski profesor i poslanik,
godinama motri sve što se zbiva u Crnoj Gori, u okolini i u svijetu.
Zagleda, prozire, katkada
prezire, providi, polemiše, često žestoko, zapisuje… I tako od 1997. godine,
sabrano u, sada, 17 knjiga, sa preko 8 000 stranica i 750 naslova. Najnovije: 15.
1. 2019. do 10. 3.2020. godine. “Svjedok
kao svedok”: Crnogorski śedok, kao
svjedok, svjedoči za Svedok. I sve –
istinito! U anglosaksonskome pravu je uobičajeno da se na suđenju svjedok na Bibliji zakune da će govoriti istinu, i
samo istinu; Tako mu B/bog pomogao. “Moj” svjedok se ne zaklinje, ali –
uvjerava.
Osobita je vrijednost da čitaoci
saznaju, ako hoće ili mogu da shvate, i private: Kako je Crna Gora /Duklja,
Zeta) uspijevala, i sada, sopstvenom voljom i pregnućem, da opstane, da nastavlja da bude svoja,
samotvorna, samosvojna, iako stiješnjena velikim imperijama, i pohlepnim
susjedima. Svekolika “tajna” jeste:
Neka bude što biti ne može… A, pokazala je
da može!
Neka bude borba neprestana…
Ponovo su u sukobu
dvije Crne Gore, kako naglašava Svjedok. Ona demokratska sa onom
konzervativnom. Ona napredna sa onom retrogradnom. Ona okrenuta budućnosti sa
onom koja bi da konačno napravi očekivan, po nju i nužan, juriš u prošlost. Litije su proglašene za protest
“pobunjenoga naroda” protiv navodnoga otimanja
svetinja. Način na koji se preobraćaju u političke proteste, moguće je da
se pretvore u uličarsku demokratiju, koja može da vodi u ohlokratiju. U
svojim spisima Vuković se bavi mnogim zbivanjima u svijetu, spoljnopolitičkim
odnosima i potrebama Crne Gore. Umjesno kori Evropsku Uniju u ophođenju prema
Zapadnome Balkanu. Zanimljiva je postavka, i za naučno istraživanje, o
dvopartijskome političkome sistemu u Crnoj Gori.
U velikome je izazovu,
sve vrijeme, da se odgoneta: Što je zbilja, što je zabuna/zabluda,
krivotvorina, pogotovo od trenutka kada je Postistina,
po Oksfordskome Rječniku, proglašena
za Riječ godine. U slobodnome prevodu
znači da I/istine više nema. Istina... prošla! Postistina briše svaku potrebu da se brine o stvarnim činjenicama i
događajima. U postistini relativizuju
se, zamjenjuju, prožimaju, potiru i znanje i neznanje. Nastupa carstvo laži.
Lažavina se pretvara u običajno pravo.
Usredsrediću se upravo na
Vukovićevo svjedočenje o istini naspram/nasuprot krivotvorinama/lažavinama.
Započinjem: ”Tipičan primjer su
izjave sadašnjeg Mitropolita srpskog u Crnoj Gori da su Crnogorci izmišljena
nacija, komunistički nakot, politička kopilad, da je Crna Gora fildžan država,
stvorena tamo u Titovom Jajcu... Treba se samo prekrstiti i zapitati ima li
ljudsko i kolektivno ludilo kraja”. Najveseliji
praznik u hrišćanstvu, za pravoslavne vjernike Božić, mitropolit SPC /da mu ime
ne pominjem, moja opsaka, D. I), u razgovoru sa svojim stadom, ostrašćen da šalje
kletve, ružne poruke, nepristojne, neprimjerene vjerskom pastiru, nije odolio
da ne u… Nazvao je pripadnike Crnogorske pravoslavne crkve, koji su u naporu da
obnove svoje svetinje i svoj integritet u matičnoj državi Crnoj Gori,
otpadnicima, njihovu crkvenu organizaciju „autofekalnom crkvom“, što je
zgrozilo sve normalne, napominje Svjedok..
Neistina koja
se uporno ponavlja vremenom postaje jedina prava. Suština je da SPC hoće da
bude država u državi, da zadrži
monopol i da promijeni vlast. SPC u Crnoj Gori je posljednje utočište i
uporište za Srpsku Spartu, za Srpsko more.
Neizvjesno je da nije Crna Gora u
NATO-u bi li bila još nezavisna ili bi se pjevalo Marširala, marširala kralja Petra garda?!
Poučna su
svjedočenja o opozicionim partijama koje ne dolaze u Skupštinu, nego
protestvuju sa “pobunjenim narodom” na
ulicama, a redovno uzimaju platu. Skupštinske sjednice su, kada se opozicionari
“smiluju” da prisustvuju, pretvaraju u bezobzirnu propagandnu retoriku protiv
vlasti i države Crne Gore. Povremeno “iskreno” kazuju da su i oni za Crnu Goru,
naravno onakvu kakvu žele, posebno najgrlatiji “frontovci”: antinatovsku,
antievropsku, a zajedno sa Maticom Srbijom
i Matuškom Rusijom, u
evroazijakim zajednicama…U svakojakim izlivima mržnje prema vladajućem režimu,
kunu se da su i oni za Crnu Goru, ali svoju, srpsku, pravoslavnu, u kojoj su
vlasnici i vlastodršci. Najmilija im je – nepostojeća, ukinuta, kao Podgoričkom
skupštinom, koju slave kao najznačajniji događaj u istoriji.
U Skupštini
opozicioni poslanici, najžešće “frontovci”, verbalno žestoko napadaju sve
zvanično u Crnoj Gori. Paradoksalno je da u
slobodarskoj i antifašističkoj Crnoj Gori poslanik u Skupšini bude četnički
vojvoda, koji svoje saborce poziva da se naoružaju i spreme… Ne libe se, i
ponavljaju, da crnogorski režim
nazovu: nacistički. Montenegrine nazivaju nacistima. Slave četničkoga slugu
okupatora, kojega je Hitler odlikovao zvozdenim krstom, i ratnoga zločinca,
osuđenoga u Haškom tribunalu.
Miodrag
Vuković i kao poslanik žustro i ubjedljivo spori izmišljotine vajnih pobornika
tzv. verbalne slobode.
Dokaznim kritičkim
postupkom Vuković ogoljuje, i osporava, krivotvorine, koje se pokušavaju da
nametnu za jedine istine:
Da je Duklja srpska država
odvajkada, iako su doskora slavili 800 godišnjicu Srpske države i Srpske
pravoslavne crkve, i Stevana Prvovenčanoga
kralja
Da je Nemanjin grad na Ribnici,
ustvari ostaci turske tvrđave
Da je Srpska pravoslavna crkva
nasljednik Crnogorske crkve
Da je Crnu Goru stvorila Srpska
pravoslavna crkva
Da su nasljedni “tradicionalne” i “prave”
srpske Crne Gore i “srpskih” vladika i vladara Petrovića Njegoša
Da se ne daju otimati srpske svetinje,
Da je, po srpskome patrijarhu Irineju, Srbima Gore nego u NDH, a Srpskoj
crkvi nego pod Osmanlijama…
Izjave o činjenicama koje navodi,
kazuje Svjedok, izazvale su konsternaciju posebno nabildovanih srpskih
nacionalista i šovinista. Mnogo pisama prijetnji, komentara na raznoraznim
prosrpskim portalima, psovki i kletvi, upućeno je autoru, pokušaja čak i
fizičkoga nasrtaja i ugrožavanja integriteta.
Završno,
Svjedok naglašava: “Crna Gora je država koja ima taj usud da tek sadašnje
generacije do kraja su u mogućnosti da spoznaju svoju autentičnu istoriju.
Mnoge stranice njene slavne istorije su skrivene ili manje ili više vješto
zamagljene. Crna Gora se tek ovih dana suočava sa punom istinom o sebi, svom
narodu, svojoj državi, svom trajanju.
Miodrag Vuković
svjedoči i savjetuje:
“Koncept velike
Srbije ni ovoga puta neće proći. Najbolje autorima da naprave inovacije u
dvovjekovnom projektu i da se opredijele za izgradnju velike Srbije na sprat, a
nas sve ostale u njenom susjedstvu da ostave na miru. Tako je najzdravije prije
svega za Srbiju”.
Crna Gora je sposobna da savlada svaku napast i pošast koja hoće da je
ruži i ruši, pokori i potre.
0 Komentara