Crna Gora slojevita, bojevita, otvorena sebe i Svijetu, uvijek na poprištu. I sada... Svuda oko nas, pa i u nama: trka, zbrka, frka… Slobodna, nezavisna, demokratska, građanska…Crna Gora ponovo opsjednuta, napadnuta, iznutra, i spolja. Neprekidno je u izazovu i izboru da se bori prije svega protiv zla domaćega, pojačanoga i podržanoga spolja, koje svim, pa i nasilnim, sredstvima hoće da pokori Crnu Goru. Pandemija Covida 19 nanosi nove trudove i neizvjesnosti.

Kako odoljeti?

Miodrag Miško Vuković, naučnik i političar, univerzitetski profesor i poslanik,  godinama motri sve što se zbiva u Crnoj Gori, u okolini i u svijetu.

Zagleda, prozire, katkada prezire, providi, polemiše, često žestoko, zapisuje… I tako od 1997. godine, sabrano u, sada, 17 knjiga, sa preko 8 000 stranica i 750 naslova. Najnovije:  15. 1. 2019.  do 10. 3.2020. godine. “Svjedok kao svedok”: Crnogorski śedok, kao svjedok, svjedoči za Svedok. I sve – istinito! U anglosaksonskome pravu je uobičajeno da se na suđenju svjedok na Bibliji zakune da će govoriti istinu, i samo istinu; Tako mu B/bog pomogao. “Moj” svjedok se ne zaklinje, ali – uvjerava.

Osobita je vrijednost da čitaoci saznaju, ako hoće ili mogu da shvate, i private: Kako je Crna Gora /Duklja, Zeta) uspijevala, i sada, sopstvenom voljom i pregnućem, da  opstane, da nastavlja da bude svoja, samotvorna, samosvojna, iako stiješnjena velikim imperijama, i pohlepnim susjedima. Svekolika “tajna” jeste:

Neka bude što biti ne može… A, pokazala je da može!

Neka bude borba neprestana…

Ponovo su u sukobu dvije Crne Gore, kako naglašava Svjedok. Ona demokratska sa onom konzervativnom. Ona napredna sa onom retrogradnom. Ona okrenuta budućnosti sa onom koja bi da konačno napravi očekivan, po nju i nužan, juriš u prošlost. Litije su proglašene za protest “pobunjenoga naroda” protiv navodnoga otimanja svetinja. Način na koji se preobraćaju u političke proteste, moguće je da se pretvore u uličarsku demokratiju, koja može da vodi u ohlokratiju.      U svojim spisima Vuković se bavi mnogim zbivanjima u svijetu, spoljnopolitičkim odnosima i potrebama Crne Gore. Umjesno kori Evropsku Uniju u ophođenju prema Zapadnome Balkanu. Zanimljiva je postavka, i za naučno istraživanje, o dvopartijskome političkome sistemu u Crnoj Gori.

U velikome je izazovu, sve vrijeme, da se odgoneta: Što je zbilja, što je zabuna/zabluda, krivotvorina, pogotovo od trenutka kada je Postistina, po Oksfordskome Rječniku, proglašena za Riječ godine. U slobodnome prevodu znači da I/istine više nema. Istina... prošla! Postistina briše svaku potrebu da se brine o stvarnim činjenicama i događajima. U postistini relativizuju se, zamjenjuju, prožimaju, potiru i znanje i neznanje. Nastupa carstvo laži. Lažavina se pretvara u običajno pravo.

Usredsrediću se upravo na Vukovićevo svjedočenje o istini naspram/nasuprot krivotvorinama/lažavinama.

Započinjem: ”Tipičan primjer su izjave sadašnjeg Mitropolita srpskog u Crnoj Gori da su Crnogorci izmišljena nacija, komunistički nakot, politička kopilad, da je Crna Gora fildžan država, stvorena tamo u Titovom Jajcu... Treba se samo prekrstiti i zapitati ima li ljudsko i kolektivno ludilo kraja”. Najveseliji praznik u hrišćanstvu, za pravoslavne vjernike Božić, mitropolit SPC /da mu ime ne pominjem, moja opsaka, D. I), u razgovoru sa svojim stadom, ostrašćen da šalje kletve, ružne poruke, nepristojne, neprimjerene vjerskom pastiru, nije odolio da ne u… Nazvao je pripadnike Crnogorske pravoslavne crkve, koji su u naporu da obnove svoje svetinje i svoj integritet u matičnoj državi Crnoj Gori, otpadnicima, njihovu crkvenu organizaciju „autofekalnom crkvom“, što je zgrozilo sve normalne, napominje Svjedok..

Neistina koja se uporno ponavlja vremenom postaje jedina prava. Suština je da SPC hoće da bude država u državi, da zadrži monopol i da promijeni vlast. SPC u Crnoj Gori je posljednje utočište i uporište za Srpsku Spartu, za Srpsko more.

Neizvjesno je da nije Crna Gora u NATO-u bi li bila još nezavisna ili bi se pjevalo Marširala, marširala kralja Petra garda?!

Poučna su svjedočenja o opozicionim partijama koje ne dolaze u Skupštinu, nego protestvuju  sa “pobunjenim narodom” na ulicama, a redovno uzimaju platu. Skupštinske sjednice su, kada se opozicionari “smiluju” da prisustvuju, pretvaraju u bezobzirnu propagandnu retoriku protiv vlasti i države Crne Gore. Povremeno “iskreno” kazuju da su i oni za Crnu Goru, naravno onakvu kakvu žele, posebno najgrlatiji “frontovci”: antinatovsku, antievropsku, a zajedno sa Maticom Srbijom i Matuškom Rusijom, u evroazijakim zajednicama…U svakojakim izlivima mržnje prema vladajućem režimu, kunu se da su i oni za Crnu Goru, ali svoju, srpsku, pravoslavnu, u kojoj su vlasnici i vlastodršci. Najmilija im je – nepostojeća, ukinuta, kao Podgoričkom skupštinom, koju slave kao najznačajniji događaj u istoriji.

U Skupštini opozicioni poslanici, najžešće “frontovci”, verbalno žestoko napadaju sve zvanično u Crnoj Gori. Paradoksalno je da u slobodarskoj i antifašističkoj Crnoj Gori poslanik u Skupšini bude četnički vojvoda, koji svoje saborce poziva da se naoružaju i spreme… Ne libe se, i ponavljaju, da crnogorski režim nazovu: nacistički. Montenegrine nazivaju nacistima. Slave četničkoga slugu okupatora, kojega je Hitler odlikovao zvozdenim krstom, i ratnoga zločinca, osuđenoga u Haškom tribunalu.

Miodrag Vuković i kao poslanik žustro i ubjedljivo spori izmišljotine vajnih pobornika tzv. verbalne slobode.

Dokaznim kritičkim postupkom Vuković ogoljuje, i osporava, krivotvorine, koje se pokušavaju da nametnu za jedine istine:

Da je Duklja srpska država odvajkada, iako su doskora slavili 800 godišnjicu Srpske države i Srpske pravoslavne crkve, i Stevana Prvovenčanoga kralja

Da je Nemanjin grad na Ribnici, ustvari ostaci turske tvrđave

Da je Srpska pravoslavna crkva nasljednik Crnogorske crkve

Da je Crnu Goru stvorila Srpska pravoslavna crkva

Da su nasljedni “tradicionalne” i “prave” srpske Crne Gore i “srpskih” vladika i vladara Petrovića Njegoša

Da se ne daju otimati srpske svetinje,

Da je, po srpskome patrijarhu Irineju, Srbima Gore nego u NDH, a Srpskoj crkvi nego pod Osmanlijama…

Izjave o činjenicama koje navodi, kazuje Svjedok, izazvale su konsternaciju posebno nabildovanih srpskih nacionalista i šovinista. Mnogo pisama prijetnji, komentara na raznoraznim prosrpskim portalima, psovki i kletvi, upućeno je autoru, pokušaja čak i fizičkoga nasrtaja i ugrožavanja integriteta.

Završno, Svjedok naglašava: “Crna Gora je država koja ima taj usud da tek sadašnje generacije do kraja su u mogućnosti da spoznaju svoju autentičnu istoriju. Mnoge stranice njene slavne istorije su skrivene ili manje ili više vješto zamagljene. Crna Gora se tek ovih dana suočava sa punom istinom o sebi, svom narodu, svojoj državi, svom trajanju.

Miodrag Vuković svjedoči i savjetuje:

“Koncept velike Srbije ni ovoga puta neće proći. Najbolje autorima da naprave inovacije u dvovjekovnom projektu i da se opredijele za izgradnju velike Srbije na sprat, a nas sve ostale u njenom susjedstvu da ostave na miru. Tako je najzdravije prije svega za Srbiju”.

Crna Gora je sposobna da savlada svaku napast i pošast koja hoće da je ruži i ruši, pokori i potre.